„Mala sirena“ je delo danskog autora Hansa Kristijana Andersena. Radi se o priči o sireni koja je celog života htela da postane čovek. Ljudski svet i sve što se u njemu nalazi privlačili su je od malih nogu, a kada je napunila 15 godina mogla je da ga vidi i izbliza. Nakon što je spasila jednog prekrasnog mladića od utapanja, zaljubila se u njega i poželela više od svega da se i on zaljubi u nju.
Analiza
Mala sirena je odlučila da rizikuje pa se uputila kod zle veštice koja joj je ponudila nagodbu. Ona će da uzme njen predivan glas u zamenu za noge, a isto tako, ako se mladić ne oženi njome nego nekom drugom devojkom, mala sirena će se da se pretvori u morsku penu. Odlučila je sklopiti nagodbu s vešticom i ubrzo je počela živeti u dvorcu voljenog mladića, ali on nije ni slutio da se pored njega nalazi devojka koja mu je spasila život i o kojoj je sanjao. Malu sirenu je doživljavao kao dete.
Mladić se na kraju zaljubio u neku drugu devojku, a Mala sirena se pretvorila u penu. Iako je mogla da mu napakosti i da tako skine sa sebe zlu kletvu, ona je bila sretna što je mladić kojeg voli sretan i pomirila se sa svojom sudbinom.
Andersen se u svojoj bogatoj spisateljskoj karijeri proslavio bajkama koje su prevedene na više od 40 svetskih jezika i koje su pročitala deca širom sveta. Autor je više od 150 priča za decu, što ga čini jednim od najznačajnijih svetskih pisaca. Neke od najpoznatijih bajki koje je napisao su Mala sirena, Ružno pače, Carevo novo odelo, Princeza na zrnu graška, Palčica i druge. Većina njegovih dela su i danas inspiracija za razne slike, skulpture, pozorišna dela, balete i animirane filmove.
Valja spomenuti da Andersonova dela nisu oduvek bila svetski poznata i priznata. Publika i kritika na njegove bajke nisu obraćali previše pažnje i nisu ih smatrali posebno vrednima. U početku je Andersen prepričavao priče koje je čuo od drugih dok je i sam bio dete, a kasnije je počeo stvarati vlastite. U njegovim pričama se legende, fantastika i mitovi spajaju sa stvarnim svetom.
Elementi dela
Vrsta dela: bajka
Vreme radnje: neodređeno
Mesto radnje: pod morem, na dvoru
Tema dela: život Male sirene koja je htela da postane ljudsko biće
Ideja dela: Nekad u životu treba da riskiramo kako bismo bili potpuno sigurni da smo uradili sve što smo mogli da dođemo do cilja. Možda u tome na kraju ne uspemo, ali barem znamo da smo uradili sve što smo mogli pa ne treba da žalimo
Sadržaj prepričano
Negde daleko na pučini morska voda je prekrasna, čista, modra, ali i duboka, toliko da se pokuša naslagati nekoliko crkvenih tornjeva od dna prema površini sa broda bi bilo moguće primetiti ih. Koliko god da je voda duboka i mistična, to ne znači da se tamo nalazi samo pesak.
To nije tačno, jer upravo more skriva najveća bogatstva kao što je čudesno drveće, bilje, razne ribe, velike i male. Na mestu gde je najdublje more uzdiže se dvorac u kom vlada kralj podmorskog sveta. Zidovi su ukrašeni koralima, prozori su visoki od čilibara, a krov je napravljen od školjki koje se zatvaraju i sklapaju u smeru morskih strujanja.
Kralj koji je vladao morskim dnom već je dugo udovac, zbog čega je dvorcem upravljala njegova majka. Bila je to pametna žena, ponosna na svoje poreklo, sa dvanaest ostriga na repu za razliku od ostalih sirena koje su smele da imaju samo šest.
Majka kralja je obožavala svoje unuke, male princeze kojih je bilo šest, od kojih je najmlađa bila najlepša. Koža joj je bila prozirna poput ružine latice, oči plave kao najdublje more. Princeze su veći deo vremena provodile u prekrasnom vrtu od kojih je svaka imala svoje mesto, pa je tako jedna slagala bukete cveća, dok je najmlađa zaokružila svoj deo vrta da je podseća na sunce.
Mala princeza je bila zaista neobična devojka koja je za razliku od svojih sestara bila najpovučenija i dok su se ostale veselile igrajući se na čarobnom morskom dnu, najmlađu princezu je najviše veselio mramorni kip dečaka, koji je na morsko dno dospeo tokom brodoloma. Princeza je pored kipa posadila tužnu vrbu, koja je divno izrasla uz kip.
Najveća radost za Malu sirenu bila je kada je mogla da čuje novosti o svetu na površini, o ljudima. Tako je baka morala svo vreme da priča sve što je znala o ljudima, brodovima i gradovima. Najzanimljivijim se Maloj sireni učinilo to što je na zemlji cveće zaista mirisalo i što su šume zelene, a umesto riba imaju ptice koje mogu leteti i pevati.
Baka je obećala svakoj da kada navrše petnaest godina moći će da izrone na površinu i sa stene posmatraju brodove kako jedre. Kako je svaka navršavala 15 godina prepričavala je onoj drugoj šta je videla jer baka sigurno nije mogla sve da zna. Niko nije više želeo da upozna spoljni svet od najmlađe. Prva je pričala o tome kako je ležala na peščanom sprudu, druga je izronila u vreme zalaska sunca.
Kada je treća sestra izronila ona je bila najsmelija, pa je zaplivala uz široku reku koja se sliva u more. Videla je prekrasne brežuljke, dvorac. Četvrta sestra nije bila tako hrabra i ona se nije maknula sa pučine gde tvrdi da je ipak najlepše.
Četvrta sestra nije bila tako hrabra i ona je ostala usred mora smatrajući kako je tamo ipak najlepše. Peta sestra je izašla kada je nastupila zima i posmatrala okolinu sa glečera.
Napokon je došlo vreme da i najmlađa sestra krene prema površini. Mala sirena je sa navršenih 15 godina napokon mogla da uživa u svežem vazduhu i posmatra brod na kom je bila proslava. Tamo je primetila mladića od 16 godina sa velikim crnim očima. Na brodu je bilo veselo jer je mladić slavio rođendan.
Vreme je prolazilo i Mala sirena je ushićeno posmatrala proslavu sve do trenutka dok nije nastupila oluja. Talasi su bili sve veći, a panika neizbežna. Nažalost, princ se odjednom našao u moru i sirena je pohrlila da ga spasi kako se ne bi utopio, jer je on ipak čovek i nažalost ne može da preživi pod morem.
Mala sirena je izvukla princa u blizini crkve, dala mu poljubac i sakrila se kada je čula da neko nailazi. Uskoro su ga okružile mlade devojke, a kako nije znao ko ga je spasio osmeh je podario devojkama sa plaže, što je mladu sirenu rastužilo. Svakim danom je bila sve tužnija i kada se poverila jednoj od sestara pomogle su joj da sazna gde princ živi i tako je sirena odlazila da ga posmatra svaki dan.
Svakim danom je sve više privlačio život ljudi, a iako joj je baka pokušavala da objasni koliko je čaroban život pod morem nju je sve više vuklo prema površini. Tako je jednog dana odlučila da potraži pomoć kod stare morske veštice, koja je živela u beloj kući sagrađenoj od kostiju i koju su čuvale vodene zmije. Iako je bilo strah Mala sirena je nastavila dalje.
Veštica se odmah obratila sireni i rekla da je došla u pravo vreme i da za nju ima napitak. Nažalost preobražaj neće biti ugodan i svaki korak koji napravi biće kao da joj neko prolazi kroz nogu oštrim nožem. Ako želi da ima besmrtnu dušu mora da stekne ljubav princa, a ako se oženi drugom prvog jutra će se pretvoriti u morsku penu.
Ali kako ništa u životu nije besplatno tako ni sirena nije mogla da očekuje da će joj veštica pomoći bez naplate. Veštica je zatražila njen glas koji je najlepši u celom kraljevstvu. Mala sirena pristade, veštica joj odreže jezik i da bistri napitak koji će je zaštititi od hobotnica iz njenog vrta. Princeza je na kraju bez problema izašla iz vrta noseći u ruci vredan napitak.
Nakon što je izašla napolje ugledala je dvorac i odmah popila napitak zbog kog je odmah osetila oštar bol, nakon čega se onesvestila. Kada se osvestila ugledala je princa kome se nije mogla predstaviti jer nije imala glas. Pomogao joj je da se digne i odveo u dvorac gde je dobila najlepše haljine. Svaki dan uveseljavalo ih je veselo društvo robinjica, a koje ipak nisu imale tako lep glas kao ona.
Jedne noći je primetila svoje sestre koje su joj rekle da su tužne što ih je napustila, a primetila je i oca i baku daleko na pučini koji su joj samo mahali jer nisu mogli da se više približe. Svakim danom sirena je bivala sve draža princu koji je tretirao kao dete, ali ne i kao devojku koju bi ženio. Priznao joj je da mu je draga zato što ga podseća na devojku koja mu je spasila život, ali nakon toga je više nije video.
Jednog dana krene sa princom u posetu susednom kraljevstvu i starom kralju koji je imao kćerku. Iako su mnogi pričali kako će se princ njome oženiti, on je priznao kako to ne bi mogao biti niko osim devojke koja mu je spasila život. Ako već mora da izabere nevestu onda će to biti upravo ona jer joj je najsličnija.
Sve se promenilo kada su napokon stigli jer princeza iz susednog kraljevstva je zaista bila lepa, a princ je bio uveren kako ga je baš ona spasila. Sirena je znala da će idući dan umreti i pretvoriti se u penu. Iako je bila tužna zbog venčanja svoje ljubavi odlučila je zaplesati na brodu zadnji put u životu jer je znala šta je čeka. Odjednom je primetila svoje tužne sestre odrezane kose koje su joj poručile kako su veštici dale svoju kosu kako ne bi umrla drugi dan. Dobila je nož koji je morala da zabode princu u srce, a nakon što njegova krv kapne ne njene noge opet će se pretvoriti u sirenu i moći će da proživi 300 godina.
Kada je prišla princu i videla kako spava srećan sa svojom dragom nije ga mogla ubiti, bacila je nož i skočila u more čekajući da se pretvori u morsku penu. Išla je prema vazdušnim vilama koje su joj priznale da sirena ne može imati besmrtnu dušu osim ako ne dobije ljubav nekog čoveka. Svaka sirena ima 300 godina kada može činiti dobro i steći besmrtnu dušu. Mala sirena se na kraju uzdigla u svet vazdušnih duhova i još jednom pogledala kraljevića koji je tražio po brodu gledajući u more kao da je znao da je skočila. Ona mu se samo nasmeši, poljubi nevestu i otplovi prema oblaku.
Analiza likova
Likovi: mala sirena, sestre, princ, veštica
Mala sirena – najmlađa i najlepša među šest sestara. Ima kožu prozirnu poput ružine latice te oči koje su plave kao najdublje more. Mala sirena je dobra devojka predivnog glasa. Pomalo je povučena i neobična, a najveća želja joj je živeti poput običnih ljudi. Njena patnja i želja za tim da postane ljudsko biće još su više došle do izražaja kada se zaljubila u mladića kojeg je spasila od utapanja. Prihvatila je ponudu od veštice da uzme njen glas u zamenu za noge. Međutim, i onda kada je bilo jasno da se kraljević neće oženiti s njom, Mala sirena je i dalje ostala dobra. Iako je imala priliku da preživi i živo još 300 godina ako ubode kraljevića nožem, ona to nije učinila. Videla je da je on srećan sa svojom odabranicom pa je i ona bila srećna zbog njega.
Kraljević – dobar mladić kojemu je najveća životna želja bila pronaći ljubav svog života. Verovao da je to osoba koja ga je spasila od utapanja, ali budući da se Mala sirena sakrila jer nije bila ljudsko biće kao i on, kraljević je provodio dane tražeći devojku koja ga je spasila. Mala sirena mu je prišla kada je dobila noge u zamjenu za glas, ali on nije ni slutio tko je zapravo ona. Nastavio je tražiti svoju voljenu pa se na kraju zaljubio u drugu djevojku. Voleo je i Malu sirenu, ali na drugi način – ona mu je bila jako bliska prijateljica.
Kralj – vladar podvodnog sveta. Rano je ostao bez supruge pa je dvorcem upravljala njegova majka. Kralj je imao šest kćeri koje je jako volio i za njih je bio spreman učiniti sve. Štitio ih je od ljudi jer je znao na što su spremni, a upravo zbog brige bi nekada znao biti previše oštar prema sirenama, što mu se na kraju i obilo o glavu. Kralj je bio moćan i ceo podvodni svet mu se divio i klanjao.
Biografija: Hans Kristijan Andersen
Hans Kristijan Andersen rođen je 2. aprila 1805. u Odenseu. Bio je sin siromašnog obućara i majke koja ga je odgajala sama nakon muževe smrti.
Pre očeve smrti Hans je mogao uživati i u pozorištu lutaka koje mu je napravio njegov otac, a osim toga puno je vremena proveo čitajući Andersenu priče iz „Hiljadu i jedne noći“ i komedije. U kući Andersenovih se mnogo čitalo, pa nije ni čudno što je i najmlađi član odlučio da krene stopama najvećih književnika.
Teško se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj godini Andersen se, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao pozorišnu školu. No, uskoro ga otpuštaju. Iako je majka htela da izuči zanat, Hans je uspeo da je nagovori da ga pusti samog u grad kako bi sam izgradio svoj život i budućnost.
Njegovo prvo uspešno delo je bio putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne tačke ostrva Amagera iz 1829. godine. No, postao je poznat tek po romanu Improvizator iz 1835., oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Umro je u Kopenhagenu, 4. avgustu 1875. godine.