„Princeza na zrnu graška“ zanimljiva je bajka slavnog Hansa Kristijana Andersena. Iako je jako kratka, ona je svejedno veoma simpatična i nosi valjanu pouku. Bajka govori o princu koji je hteo da oženi nikog drugog nego pravu princezu. Imao je sreće, pa mu je jednog dana na vrata zakucala lepotica koja je za sebe tvrdila da je upravo prava princeza. Kako bi to proverili, prinčeva majka joj je postavila jedinstven test koji je trebao da potvrdi njezinu kraljevsku prirodu.
Analiza
„Princeza na zrnu graška“ zanimljiva je bajka slavnog Hansa Kristijana Andersena. Andersen se tokom svoje spisateljske karijere proslavio bajkama koje su prevedene na 40 svetskih jezika pa su ih pročitala deca diljem sveta. Napisao je više od 150 priča za decu, a neke od najpoznatijih su „Mala sirena“, „Snežna kraljica“, „Ružno pače“, „Palčica“, „Carevo novo odelo“ i druge.
Andersenova dela nisu bila priznata baš od samog početka. Kritičari i publika nisu pridavali previše pažnje njegovim bajkama jer su smatrali da nemaju veliku vrednost. Isprva je Andersen prepričavao priče koje je čuo i koje su mu pričali u detinjstvu, a s vremenom je sam počeo da smišlja i stvara. U njegovim pričama se fantastika i legende na najbolji način spajaju sa stvarnim svetom.
Iako kratka i bez bajkovitih elemenata poput vila ili životinja koje pričaju, ova priča ipak je jedna odlična bajka, ne samo zato što ima prinčeve i princeze u sebi, nego zato što sadrži jasnu poruku.
Pouka je da svatko pronađe onoga koga želi, ako je dovoljno strpljiv i uporan – baš kao što princ beše strpljiv. Nije htio da oženi ni jednu drugu, nego pravu princezu, a onda mu se onda jednog dana pojavila na vratima. Druga pouka je da ponekad moramo da budemo domišljati, poput prinčeve majke i proverimo ono što nam netko kaže. Majka nije verovala princezi na reč, nego je testirala njezimu izjavi da je prava princeza. Sve to napravila je vrlo mudro, da nitko nije ni primetio da nešto smera.
Elementi dela
Vrsta dela: bajka
Vreme radnje: nekad davno
Mesto radnje: na kraljevom dvoru
Tema dela: Priča govori o princu koji je želeo da pronađe pravu princezu za sebe
Ideja dela: Svi pre ili kasnije pokažu svoje pravo lice. Moramo da budemo oprezni s ljudima, a tuđi postupci će nakon nekog vremena da nam kažu kakva je određena osoba.
Sadržaj prepričano
Jednom davno postojao je princ koji je hteo da se venča princezom, ali onom pravom. Jedino se postavljalo pitanje kako će princ znati koja je prava princeza i odabranica njegovog srca. Bilo je to zaista teško pitanje na koje je trebalo pronaći odgovor. Prvi korak koji je princ napravio bila je naredba slugama da spakuju sve lepe stvari.
Pre puta na koji ide da traži pravu, pravcatu princezu, princ je poručio slugama da spakuju zlatne prsluke, svilene košulje, šešire i sve druge predmete koji bi mu mogli zatrebati na ovakvom putovanju, koje bi moralo biti svečano. Roditelji su bili uzbuđeni kao i princ i poželeli su mu srećan put nadajući se da će se njihov sin brzo vratiti.
I tako je princ krenuo na važno putovanje u zlatnim kočijama. Na putovanju je upoznao mnogo lepih dama, kneginja i ostalih uzvišenih plemkinja, ali nažalost mučilo ga je to što ni za jednu nije bio siguran da je ona prava. Tako se princ na kraju vratio svojim roditeljima pokunjen i tužan jer nije uspeo da pronađe pravu princezu. Priznao je kako nije bio siguran koja je prava od svih koje je upoznao i o kojoj svo vreme sanja.
Jedne noći je došla oluja koja je zvučaka tako preteći, kada su munje jedna za drugom parale nebo, a kiša se slivala poput najvećih slapova. U trenutku dok je napolju besnela oluja neko pokuca na vrata dvorca. Bila je to devojka kojoj se voda slivala niz kosu i odeću. Bila je jadna sva mokra i drhtala je od hladnoće. Uprkos tome što je jadna bila izmučena od nevremena, devojka je bila prelepa.
Pustili su je u dvorac da se okrepi, a devojka je svo vreme tvrdila da je princeza. Princ je poslao dvorjanina da pozove princezu, a kada je ugledao odmah se zaljubio. U trenutku kada je ugledao osetio je veliku sreću i želeo da veruje kako je ona prava osoba. U tom trenutku je samo razmišljao kako da proveri je li ona zaista prava princeza ili pak nije.
Princ nije ni slutio kako i njegova majka o tome razmišlja i želi da njen sin napokon pronađe ženu za sebe. Dosetila se načina kako bi mogli da provere, pa je tako uzela zrno graška, otišla u sobu za goste, stavila zrno na krevet, naslagala dvadeset madraca. Devojka je morala spavati na takvom krevetu.
Ujutro kada su je pitali kako je spavala ona je rekla da je spavala loše, da celu noć nije mogla sklopiti oči jer je spavala na nečem tvrdom. Tada su svi bili svesni kako je devojka ipak prava princeza, jer je osetila zrno graška. Princ i devojka su se potom venčali, a zrno graška je pohranjeno u riznicu gde se i danas može videti.
Analiza likova
Likovi: princ, kraljica, princeza, sluge
Princ – bio je tvrdoglav čovek koji nije htio pošto-poto da se oženi, već je čekao onu koju želi. Njegova strpljivost i izbriljivost se isplatila, jer mu je upravo takva pokucala na vrata. Nakon toga je mogao da se srećno oženi. Potvrdio je da uvek trebamo da čekamo ono što želimo i nikada ne pristajemo na manje.
Princeza – odrasla je na dvoru gde su se svi jako dobro brinuli o njoj pa je postala osetljiva osoba.
Prinčeva majka – bila je mudra i domišljata žena koja je poštivala odluku svoga sina da čeka onu pravu i oženi pravu princezu. Kada je takva stigla, ona se dosetila da je proveri. Smislila je test s madracima i pokrivačima, koji je dokazao da je pridošla princeza prava princeza. Prinčeva majka opravdano nikome ne veruje na reč, već veruje samo ljudskim delima.
Biografija: Hans Kristijan Andersen
Hans Kristijan Andersen rođen je 2. aprila 1805. u Odenseu. Rođen je u siromašnoj porodici, oca obućara i majke koja je bila kod kuće. Iako nisu imali mnogo, Hans je bio srećan što odrasta uz oca koji je prepoznao njegovu želju za avanturama i pričama. Još od malena otac mu je pričao razne priče i komedije, a pomogao mu je da napravi i pozorište lutaka.
Teški trenuci su nastupili kada mu je umro otac i kada je brigu za njega preuzela majka, koja je odlučila drugima da pere rublje kako bi izdržavala svog sina i sebe. Iako je htela da ga pošalje na izučavanje zanata, želja za drugačijim načinom života je bila jača. Tako je Hans uspeo da nagovori majku da ga pusti samog u glavni grad.
Imao je samo 14 godina i ušteđevinu od trinaest talira kada je otputovao u Kopenhagen. Živeo je u potkrovlju i svašta pokušavao ne bi li se probio. Radio je svašta, a neko vreme i plesao. U životu je upoznao mnogo ljudi, a napokon je odlučio završiti i školu pa se kao sedamnaestogodišnjak upisao u školu i sedeo sa dvanaestogodišnjacima. Školu je završio i zatim se upisao na univerzitet.
Paralelno je učio i pisao razne tekstove, a za prvo uspešno delo smatra se „Šetnja od Holmenskog kanala do istočne tačke ostrva Amagera“ iz 1829. godine. U delu se govori o borbi mladog pisca za afirmaciju, dokazivanjem. Delo „Ružno pače“ je jedna od priča za koju se smatra kako je puna autobiografskih detalja. Umro je u Kopenhagenu, 4. avgusta 1875. godine.