Jakov Ignjatović

Jakov Ignjatović rodio se 1822. godine u Sentandreji, varošici pokrej Pešte. Bio je cenjeni srpski književnik iz doba realizma. U to je vreme Pešta bila snažan kulturni i ekonomski centar Srba u Mađarskoj.

Roditelji su mu umrli kada je bio mali pa ga je na vaspitanje uzeo rođak blizak porodici - Sima Ignjatović. Strogo vaspitanje Sime Ignjatovića zagorčavalo mu je život pa je odlučio da pobegne u vojsku gde je uskoro postao husar.

Kao vojnik završio je pravne nauke i do 1848. godine bavio se advokaturom. Na njegov daljni rad utjecala je jako mađarska revolucija. Iako je imao patrijarhlane poglede na život i bio je konzervativac, stao je na stranu mađarskih revolucionara dok je suprotno od toga, srpska buržoazija bila na strani bečkog dvora. U srpskoj sredini, iz tog je razloga, proglašen izdajnikom.

Imao je snažan temperament te je bio tvrdoglav, a iz tih razloga bio je često usamljen. Tako je bilo sve do njegove smrti, umro je u Novom Sadu 1889. godine.

Što se tiče njegovog književnog stvaralaštva, tu postoje dva perioda, onaj romantičarski i realistički. U njegovim delima ističe se rodoljublje i srpstvo koje su mu glavna preokupacija.

Njegova najpoznatija dela su: "Čudan svet", "Vasa Rešpekt", "Trpen spašen", "Večiti mladoženja", "Patnica", "Stari i novi majstori".

Bio je urednik "Srpskog ljetopisa" te je tada objavio i neke programske članke među kojima je bio i "Pogled na knjižestvo" gdje je izneo svoj pogled na srpsku književnost.

Bio je pisac koji je srpski realizam obogatio životnom problematikom i savremenim temama.