Tihi Don roman je ruskog pisca Mihaila Aleksandroviča Šolohova. Ovaj roman smatra se životnim delom Šlohova, a na njemu je radio punih 14 godina.
Postoje četiri knjige romana. Prva knjiga ovog dugačkog romana objavljena je 1928. godine, druga 1929. godine, treća 1933. godine i četvrta 1940. godine. Za ovo cenjeno delo, 1965. godine je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Analiza
Tihi Don je roman epopeja koji nam verno prikazuje vrlo burne događaje koji su se dogodili u periodu od 1912. do 1922. godine. Ti događaji uključuju Prvi svetski rat, Boljševičku revoluciju koja se dogodila 1917. godine te Građanski rat.
Radnja romana odvija se prema stvarnim, istorijskim činjenicama, tačnim opisima bitaka, geografskim lokalitetima te stvarnim ličnostima.
Šolohov na autentičan način kao pravi stručnjak prikazuje velike društvene sukobe pa je tako sukob između crvenih, odnosno boljševika i belih, odnosno belogardejaca u prvom planu romana. Isto tako odlično prikazuje i sudbine običnih ljudi pa tako prikazuje sudbinu čoveka Grigorija Melehova.
Elementi dela
Vrsta dela: roman
Mesto radnje: Rusija
Vreme radnje: od početka Prvog svetskog rata pa sve do kraja Oktobarske revolucije
Tema: život mladog Grigorija Melehova koji živi na svom porodičnom imanju sa svojom porodicom
Ideja: sreću nekad nije lako naći
Sadržaj prepričano
Radnja romana počinje malo prije samog početka Prvog svetskog rata u malom kozarskom selu Tatarskom, na Donu. Priča nam prikazuje život mladog Grigorija Melehova koji živi na svom porodičnom imanju sa svojom porodicom – roditeljima, sestrom i oženjenim bratom.
Grigorije je u ljubavnoj vezi s udanom ženom, Askinjom Astahovom. Njezin muž, Stefan, nazali se u vojnoj službi. Tradicionalni ljudi u selu, ovakvu vezu nisu dozvoljavali. Iz tog razloga Grigorijev otac, Pantelej, ugovorio je venčanje svoga sina Grigorija s Natalijom. Natalija je bila bogata devojka iz porodice Koršunovih.
Grigorije se oženio s Natalijom, no nije bio srećan. Natalija je bila dobra i lojalna supruga, no pomalo hladna. Tako se samo nakon nekoliko godina braka Grigorije vratio Askinji.
U to vreme, u selu su se bili pojavili prvi komunistički agitatori. Među njima se ističe Štokman. Oni zagovaraju jednakost za sve, odnosno bore se za ukidanje klasne podeljenosti.
Grigorije zajedno s Askinjom beži iz Tatarskog. Otišli su da rade kao kmetovi na imanju spahije Listickog. Listicki je penzionisani vojni oficir. Ubrzo je tamo Natalija rodila Grigoriju dete. Natalija je zahtevala od Grigorija da napusti Askinju, ali Grigorije to odbija. Iz tog razloga Natalija je pokušala samoubistvo.
Počeo je rat i Grigorije i mobilisan. U početku je osećao jako mučninu od ubijanja i od krvi. Ali ubrzo je jako očvrsnuo. Čak je nekoliko puta bio i ranjen. Za veliku hrabrost u bitkama dobio je visoka vojna odlikovanja.
Malo nakon toga, njegova ćerka Tanja, umrla je od difterije. Askinja je bila sama i očajna te je u takvom stanju zavodi generalov sin Jevgenij Listicki. Kada je Grigorije došao na odsutstvo prekinuo je s Askinjom. Nakon toga sukobio se s Jevgenijem te se odlučio vratiti nazad u Tatarsko. Odmah po povratku pomirio se s Natalijom.
Rat i dalje traje, no vojska je nezadovoljna. Sve to postaje plodno tlo za revolucionarnu propagandu. Jedan od boljševika, Ilija Bunčuk – dobrovoljac, govori da će se rat protiv Nemaca pretvoriti u građanski rat. Natalija je rodila sina i ćerku.
Borci su postajali sve umorniji kako se rat približavao svome kraju. I kada su svi mislili da će doći kraj ratu, u Rusiji je počeo građanski rat. Počela je Oktobarska revolucija. Grigorije je pristupio revoluciju, odnosno bolješvicima. U tome je veliku ulogu imalo njegovo poštenje i uvek borba protiv nejednakosti i nepravde. Time je delovao protiv kozarske tradicije. Iako je verovao u svoje ideale, oni su ubrzo bili pogaženi.
Grigorija je jako pogodilo kada je vođa revolucionarnog donskog pokreta – Fjodor Podtjolkov ubio zarobljene belogardejske oficire.
Kada je došao kući na odsutsvo više se nije vraćao. Pridružio se ustanicima protiv boljševika, a postao je i komandant divizije. No, nije bio srećan ni ispunjen niti među belima. I oni su ubijali svoje protivnike.
U međuvremenu Jevgenij Listicki se oženio i napustio je Askinju. Askinja se vratila svome suprugu Stefanu koji se vratio iz zarobljeništva. Natalija je bila trudna, a dete koje je čekala bilo je Grigorijevo. U želji da nasilno prekine trudnoću, ona umire.
Girogorije se ponovo vratio na stranu crvenih, demobilisan je i vratio se kući. Tamo susreće zeta, Mišku Koševoja koji je vodio boljševičku vlastu u Tatarskom.
Grigorije se priključio bandi koju je vodio Fomin, ali brzo ju je napustio. Beži s Askinjom dalje, ali nailaze na zasedu i ona je ubijena. Grigorije je slomljen, odluči da je sam sahrani i tada uviđa koliko je život jadan i tužan.
Ova priča donosi istorijski događaj, revoluciju, a uz sve to i starstvenu ljubavnu priču Melehova prema Askinji. Tako nam je pisac prenio jednu sudbinu za vreme revolucije. Ovo delo ima sve odlike majstorske pripovetke. Ono pripoveda o istoriji, ali u isto vreme konstantno nas vodi kroz sudbinu pojedinca.
Analiza likova
Likovi: Grigorije Melehov, Griogorijeva porodica (otac, majka, sestra i brat), Natalija, Askinja, Ilija Bunčuk, Jevgenij Listicki, Miško Koševoj…
Grigorije Melehov – glavni je junak romana. Dobar, srčan s velikim osetom za pravdu. Nije mogao opstati u svom rodnom tradicionalnom selu. Kada je krenuo u rat, menjao je strane jer je bio veliki protivnik ubijanja zarobljenika. Tako se malo borio na strani crvenih, a malo na strani belih. Celi svoj život tragao je za ljubavi, nikada nije mogao naći sreću. Velika ljubav, Askinja, na kraju je ubijena i to je za njega bilo jako potresno. Tada je zaključio da je život jadan i tužan.
Biografija: Mihail Šolohov
Mihail Aleksandrovič Šolohov ruski je prozaista koji se rodio 1905. godine. Njegovo poreklo je kozačko i celi je njegov život bio vezan za Donsku (Kozarsku) krajinu.
Zanimljivo za njegov život je to da je bio samouk. Kada je imao samo 15 godina učestvovao je u revolucionarnim borbama na Donu.
Od 1924. godine pa nadalje, živi u svom rodnom kraju.
Što se tiče njegovog rada u književnosti, prvi je roman objavio 1926. godine pod naslovom „Tihi Don“. U njemu je prikazao koliko je građanski rat surov, a uz to prikazao je i likove iz kozačkog kraja. „Tihi Don“ je i njegovo životno delo, a napisao ga je do kraja do 1940. godine. 1965. godine za ovo delo dobio je i Nobelovu nagradu za književnost.
Ostala poznata dela su: „Azurna stena“, „Uzorana ledina“, „nauka mržnje“, „Čovekova sudbina i mnoge druge.
Autor: M.L.