Kod kuće je najgore je zbirka kraćih priča koje su ispričane u zabavnom tonu. Humoristične situacije svake od priča imaju jedno zajedničko, a to je da se radi o događajima iz svakodnevnog života, pa se svako može prepoznati u simpatičnim pričicama.
Analiza
Kišon živi sa ženom i troje dece u Tel Avivu, a svojoj porodici želi da osigura normalan život, iako mu to ne uspeva uvek iz prvog pokušaja. Teme kratkih priča se najviše nadovezuju na probleme sa decom i bližom i daljom rodbinom. Uključuje i svakodnevni život u gradu gde običan čovek želi da ostane pošten u moru pokvarenih ljudi.
Glavni lik Kišon želi da zabavi svakog čitaoca pričama o normalnoj porodici od pet članova koja se svakodnevno sreće sa zanimljivim situacijama, a koje nisu strane nikome.
Svaka priča počinje na isti način. Prvo sledi detaljan opis nekog problema. Nakon toga problem biva objašnjen još detaljnije uvođenjem likova važnih za rešenje nastale situacije. Kraj je obeležen negativnom promenom situacije za glavnog junaka, ali ipak to nije uobičajena katastrofa nego više šaljiva zgoda.
Kišonove priče su poznate po jednostavnom rečniku i učestaloj upotrebi hiperbola. Humor se oslanja na suprotnosti sve dok problem na kraju ne postane deo prošlosti. Obično sve završava onako kako glavni lik nije očekivao ni planirao. Uprkos tome sve katastrofe koje pritom slede su komične i zabavne.
Elementi dela
Vrsta dela: zbirka humoreski
Mesto radnje: porodična kuća u Tel Avivu
Vreme radnje: 20. vek (osamdesete godine)
Tema: život porodice Kišon
Ideja: porodica je najvažnija, a svaka situacija postaje uspomena koja nas povezuje
Sadržaj prepričano
Efraim Kišon je pisac koji priča u prvom licu. Sa suprugom i troje dece Renana, Rafi i Amir živi u Izraelu u gradu Tel Avivu. Porodicu izdržava zahvaljujući zaradi koju ostvaruje kao pisac. Dok se on bavi pisanjem kod kuće, najbolja supruga na svetu se brine za vaspitanje dece.
U zanimljivim i zabavnim humoreskama opisani su događaji iz života sa kojim se sreću skoro sve porodice. Bilo da se radi o putovanjima, zamršenim odnosima sa rodbinom, vaspitanju dece, letovanju u hotelima, uspomenama sa jednodnevnih izleta.
Sve su teme obrađene na komičan način zbog čega će čitaocu biti zabavno čitajući kako su se Kišon i njegova porodica snašli u različitim situacijama. U priči „Srećna Nova godina“ Kišon i njegova žena nameravaju da odu na doček kod prijatelja.
Već je pola deset i trebali bi uskoro da krenu, ali onda se javlja supruga koja govori kako još uvek ne zna šta da obuče, što je zapravo smešno jer ima toliko odeće da vrata ormara ne može da zatvori. Usledelo je isprobavanje raznih kombinacija, a Kišon koristi vreme koje ima kako bi se obrijao i uredio.
Supruga još uvek isprobava odeću, ali nikako da se odluči. Kišon se zabavlja čitajući novine dok čeka ženu. Pogledao je na sat i video kako je pola dvanaest. Pokušao je jedan trik i zalupio vratima kao da ide, ali ni to nije upalilo. Uspeo je u međuvremenu da napiše scenario i odspava.
U dva sata ujutro supruga je izjavila kako je spremna, ali nije mogla da krene pre tri jer je Kišonu opet narasla brada. Sada su njega morali da čekaju, a supruga je bila nestrpljiva i svo vreme prigovarala kako uvijek mora da ga čeka.
Kaže se da je najteži posao na svetu biti roditelj. Primer je priča pod nazivom „Cucla Cuci“. Mala Renata želi samo staru izlizanu cuclu i svaki put kada je izgubi, roditelji sa njom proživljavaju urnebes dok je ne pronađu. Lekar je izjavio kako je ovakvo ponašanje normalno, a uzrok može biti nedovoljna količina ljubavi od strane roditelja.
Još jedna obrađena tema kojom se pisac pozabavio su dogodovštine iz domaćinstva. U priči „I mašina je samo čovek“, Kišon i njegova žena imaju problema sa mašinom za pranje veša kojoj su dali ime Džonatan. Voleo je često da skače po kući, a kada je sreo novu mašinu proizvedenu u Italiji, zaljubio se i na kraju jednostavno nestao.
Priča „Raja iz turističkog raja“ govori o načinu na koji se Izraelci odnose prema domaćim turistima i kako prednost daju strancima, da ne bi dobili lošu sliku o gostoprimstvu Izraela. Kišon i njegova žena su krenuli na obalu Tiberijskog jezera kako bi se malo odmorili.
Zbog stranih turista dobili su umesto smeštaja u hotelu A kategorije, u sobi lošijeg kvaliteta i na kraju završili na splavu. Sreća da stranci nisu ništa primetili, a troje ih se po noći čak i utopilo.
Analiza likova
Likovi: Kišon, Rafi, Amir, Renana, najbolja supruga na svetu
Kišon je glavni lik i narator. Zarađuje kao pisac i porodicu prehranjuje zaradom koju ostvari od objavljenih knjiga. Zajedno sa „najboljom suprugom na svetu“ pazi na vaspitanje dece i da porodici ne nedostaje ništa. Povremeno dolazi do svađe između dvoje supružnika, ali kako je Kišon popustljiv čovek, na kraju obično bude kako kaže žena.
Iako je Kišon poznat pisac, to u delu ne može da se oseti jer je još uvek skromna i jednostavna osoba, čiji je svakodnevni život ispunjen događajima u kojima se može prepoznati bilo koji čovek. Razlika je jedino u tome što Kišon za razliku od ostalih spomenute događaje koristi kako bi pronašao neiscrpan izvor humora.
Kišon je opisan kao naivna osoba koja će uvek rado poslušati savet nekog drugog, iako saveti možda neće biti od pomoći. Zna da se šali na svoj račun, a ako se šali na račun nekog drugog to nikada ne deluje uvredljivo.
Rafi, Renana i Amir su deca kao u svakoj drugoj porodici, čije dogodovštine pisac opisuje kao humoristične zgode koje ponekad znaju biti urnebesne. Najbolji primer je mali Amir koji je jednog dana poželeo da skuplja sličice za jedan album, ali onda se to skupljanje pretvorilo u jednu vrstu groznice koja je obuhvatila ceo grad.
Najbolja supruga na svetu je dobra majka koja svaki put kada se pojavi problem, od supruga traži pomoć i redovno ga krivi ako ne uspe da ga reši. Često preteruje pa tako pravi paniku gde nema potrebe za tim.
Biografija: Efraim Kišon
Efraim Kišon je izraelski scenarista, humorista i dramaturg. Rodio se 23. avgusta 1924. godine u Budimpešti gde je završio osnovnu školu i srednju školu. Godine 1941. želeo je da upiše fakultet, ali kako su Mađarskom vladali nacisti Kišon kao Jevrejin nije imao pravo na studiranje, pa je naučio zanat zlatara.
Pred kraj Drugog svetskog rata 1944. godine odveden je u logor u Slovačkoj, a pre nego što je trebao da bude odveden iz radnog logora u onaj za istrebljenje, uspeo je da pobegne u Budimpeštu. Tamo se skrivao sve dok rat nije završio.
Nakon nemačke okupacije usledila je sovjetska i Kišon se opet nalazio u opasnosti. Bio je na putu za logor u Sovjetskom savezu, ali uspeo je da pobegne i vrati se svojoj kući.
Uspeo je da završi studije vajanja nakon čega je dobio posao u uredništvu mađarskog lista „Ludas Matyi“. Tada je počeo da piše komedije za pozorište i radio, a krenuo je i sa objavljivanjem humoreski.
Godine 1949. je odlučio da pobegne iz tadašnje komunističke Mađarske i preko Italije je došao u Izrael. Službenik imigracijske kancelarije promenio mu je ime od Ferenca Hofmana u Efraim Kišon. Nastavio je sa objavljivanjem dela pod novim imenom.
Osim što je bio uspešan u književnosti Efraim Kišon je snimio i pet uspešnih filmova. Od njegovih dela ne treba zaboraviti na: Nema nafte, Nije fer, Davide, Kod kuće je najgore, Lisac u kokošinjcu, Još malo pa istina, Šalu na stranu, Pomozi sirotu na svoju sramotu. Umro je 29. februara u Švajcarskoj 2005. godine.