Osim Tartifa, Tvrdica je jedna od najpoznatijih i najizvođenijih komedija koje je Molijer napisao. Poznata komedija je nastala 1668. godine tokom poslednje faze Molijerovog pisanja.
Analiza
Tema i glavni izvor dela je škrtost. Tema o škrtosti se tada nije pojavila prvi put jer se već spominjala u delu rimskog komediografa Plauta i njegove komedije „Ćup“ po kojoj je kasnije Marin Držić napisao „Skup“ i tako se pridružio onima koji su pisali o jednoj od najvećih ljudskih mana.
Tvrdica je komedija sa likom Harpagonom, a uz kog se u komediji javljaju Kleant, kći Eliza, stari Anselmo, kuvar Žak te sluga La Fleš. Glavni junak Harpagon najbolji je predstavnik svog vremena u kome je novac značio sve. Radnja se odvija u Parizu.
U delu se prikazuje odnos Harpagona prema novcu koji je sa vremenom postajao čudan. Tako je sticanje polako postajalo porok, gomilanje novca je bilo važnije od štednje… Sve je to na kraju dovelo do sukoba sa ostalima, zbog čega je Harpagon ispao smešan, promašen i usamljen.
Komedija Tvrdica je podeljena u 5 činova. Prvi čin pruža priliku čitaocu da se upozna sa likovima i kako se međusobno slažu.
Elementi dela
Vrsta: satirična komedija
Mesto radnje: Pariz
Vreme radnje: 17. vek
Tema: škrtost glavnog lika Harpagona
Ideja dela: pare su samo sredstvo, ne i cilj života
Sadržaj prepričano
Između likova postoji puno nepredvidljivih situacija kao i nesporazuma. Eliza i Valer su prvi likovi sa kojima se upoznajemo, a koji su zaljubljeni jedni u drugo.
Njihova ljubav je počela nakon što je Valer spasio Elizu od utapanja, a kako bi što više vremena proveo sa njom, zaposlio se kao upravnik na Harpaganovom imanju. Kako bi zadobio njegovu milost odlučio je da mu u svemu povlađuje.
Nakon dvoje zaljubljenih sledi upoznavanje sa još nekoliko likova poput Kleanta koji otkriva kako je zaljubljen u Marian, devojku koja živi sa bolesnom majkom. Pojavljuje se i glavni lik Harpagon sa slugom sina Kleanta, La Flešeom. Harpagon ga optužuje za uhođenje i pljačku tražeći da prizna navedene grehe.
Nakon što se uverio da je La Fleš nevin i da mu nije uzeo ništa za šta ga je optužio, Harpagon ga otera psovkama i počne da razmišlja samo o deset hiljada škuda koje je sakrio u vrtu. U trenutku kada je razmišljao o svojim novcima pojavljuju se Eliza i Kleant koji su došli da mu kažu o želji Kleanta da se venča sa Marian.
Ali Harpagon ih je prvo ukorio da previše troše na odeću i da će ga to finansijski uništiti, a nakon toga ih je iznenadio vešću kako je za Kleanta pronašao bogatu udovicu, a Elizi dobrog Anselma koji ne traži miraz dok će se mladom i siromašnom Marian oženiti on.
U tom trenutku se pojavljuje Valer čije mišljenje zatraži Harpagon, a iako pokušava da se izvuče da kaže šta misli, na kraju ne može osporiti Harpagonovo objašnjenje. Kako bi izbegli venčanje između Elize i Anselma, Valer joj savetuje da se pravi bolesnom.
Škrtost i pohlepa od strane Harpagona napokon izlaze na videlo. Kleant još uvek nije odustao od namere da se venča sa Mariane, pa traži načine kako da pozajmi novac. Sluga La Fleš našao je zajmodavca, ali mu treba da osigura diskreciju pa sa zajmodavcem mora da se nađe nasamo. Uslov pomoći je pristanak na kamatu 25% od petnaest hiljada franaka, od čega je dvanaest u novcu, a ostatak u svim onim stvarima koje nikome neće trebati.
Susret na kraju ispada veliko iznenađenje jer Valer nije očekivao da će to biti upravo Harpagon. Tokom razgovora je postalo očito da se Harpagon samo pretvarao da je siromašan i da ima puno novaca, a izvor bogatstva je u kamatarenju i lihvarenju, gde se pokazao kao osoba bez morala i skrupula. Kleant tako na kraju ostaje bez toliko potrebnog novca.
U međuvremenu se pojavljuje Frosin, tračara koja posreduje između Marian i Harpagona te mu povlađuje u želji da od njega dobije dovoljno novca. Ulizivanje joj se na kraju nije isplatilo jer nije dobila novac. Harpagon nastavlja dalje sa pripremama i deli posluzi zadatke za svečanu večeru koja treba da se održi nakon venčanja. Želeo je da ga svi vide kao otmenog domaćina, ali da ga taj događaj ne košta puno.
U isto vreme dolazi Frosin sa Marian koja ne želi da se sretne sa Harpagonom jer sve vreme razmišlja o nepoznatom plavokosom mladiću koji je nedavno bio u njenom domu. Tada se pojavljuje Harpagon sa naočarama jer ga je Frosin uverila da će tako izgledati starije i da Marian voli starce. To ipak nije bila istina pa se tako Marian u društvu tvrdice osećala neugodno, ali joj zato raspoloženje popravi plavokosi mladić Kleant koji se iznenada pojavi.
Kada je Harpagon napokon otišao Marian, Kleant i Eliza se dogovaraju kako da spreče venčanje. Frosin je odlučila da im pomogne vrednim savetom. Ona smatra kako bi za Harpagona trebali naći udovicu sa bogatim mirazom zbog čega će brzo zaboraviti na Marian. Kleante napokon prizna ocu da je zaljubljen u Marian, ali to razbesni Harpagona koji mu zapreti da će ga razbaštiniti, ali tada se pojavi La Fleš koji obavesti mladog gospodara da se dokopao Harpagonove torbe sa novcem.
Budući da je mislio da ga je Valere pokrao, uvredi ga nazvavši ga lopovom i nezahvalnikom koji je zloupotrebio njegovo povereje. Valer nije znao za ukradenu torbicu, pa je bio uveren da se Harpagon ljuti zato što je otkrio njegova osećanja prema Elizi. Prizna kako je sve istina što je Harpagon rekao, ali da to nije tako zlo. Na kraju se pojavi Anselmo za kojeg se otkrije kako je Valerov otac, a da mu je Marian kćerka.
Komedija na kraju završi ucenom Kleanta koji zapreti Harpagonu stavljajući pred njega dva moguća rešenja, Marian ili torbica. Kleant tako oženi Marian, Eliza se uda za Valera, a Harpagon odlazi da traži svoju torbicu.
Analiza likova
Likovi: Harpagon, Kleant, Eliza, Valer, Mariane, Anselmo, Prosine, meštar Simon, Žak, Le Fleš, Povjerenik…
Harpagon – glavni lik kojem je najvažnija njegova škrinja s novcem i kako doći do novca koji mu ne služi jer ga zapravno nikad ni ne troši. Jedino čega se boji je da će mu novac nestati. Lihvar koji živi za to da poveća svoj kapital. Često prigovara deci zbog preskupe hrane ili lepe odeće iako je i sam bogat. On je jedan od likova koji želi i novce i ovce. Želi prirediti bogatu večeru i raskošnu svadbu, ali ne želi da plati za to.
Kleant – Harpagonov sin koji je potpuna suprotnost svom ocu. Neiskvaren i mlad, ništa mu ne predstavljaju materijane stvari i novac mu ne znači puno. Zaljubljen je u Marianu i ne odobrava očevu škrtost.
Eliza – Harpagonova ćerka koja je brižna devojka verena za Valera. Njoj novac ne predstavlja ništa, a sve što želi je da bude srećna i ima ugodan život s osobom kojeg voli. Odlučna je izboriti se za ljubac svog života i shvata važnost istine u braku.
Valer – Elizin verenik koji se ulizivanjem želi uvući Harpagonu i steći njegovu milost da bi dobio ruku njegove ćerke. Voli Elizu iz pravih razloga, ne materijalnih ni da bi dobio njen novac.
Biografija: Molijer
Molijer je jedan od najpoznatijih francuskih komediografa i uz Korneja i Rasina, najbolji predstavnik „zlatnog veka“ francuske drame koja je svoj vrhunac doživela u 17. veku. Osim kao književnik Molijer je delovao i kao scenarista i doprineo mnogo razvoju humorističke satire.
Molijer je rođen kao Žan-Baptist Pokelin 15. februara 1622. godine u Parizu. Još je kao mladić odlučio da neće nastaviti karijeru pravnika, nego se umesto toga posvetiti teatru gde će kao glumac, pisac, reditelj i direktor glumačke družine raditi sve do kraja svog života, a tako je na kraju i bilo.
Napisao je 33 komedije, neke u stihovima, a neke u prozi, a koje se smatraju ogledalom francuskog društva 17. veka. Molijer se uvek trudio da pokaže karaktere iz svih slojeva društva te sredine Francuske iz 17. veka, osuđujući pritom i ismejavajući sve što je smatrao da ne ide u skladu sa prirodom, koja je po njemu bila simbol razuma.
Najpoznatije komedije su: „Tartif“, „Kaćiperke“, „Don Žuan“, „Škola za žene“, „Umišljeni bolesnik“, „Škola za muževe“, „Škola za žene“…
Molijer je ipak više želeo da piše tragedije, ali je na kraju postao slavan zbog farsi koje su bile izvođene uvek nakon tragedija i za razliku od njih pisane u jednom činu. Kasnije se posvetio pisanju muzičkih komedija.
Bolovao je od tuberkuloze sa kojom se zarazio još kao mladić, a samo nekoliko sati nakon što je na pozornici iskašljavao krv Molijer je umro. Bilo je to 17. februara 1673. godine u Parizu.