Dramu Tri sestre čine četiri čina u kojima se događaji odvijaju mirno i bez velikih preokreta. Vreme radnje je negde u 19. veku, u provincijskom ruskom gradu gde živi porodica Prozorov: sestre Olga, Maša i Irina, i brat Andrej.
Analiza
Iako su se doselili pre jedanaest godina iz Moskve, sestre Prozorov nikada se nisu navikle na život u provinciji. Moskva je prostor duše triju sestara, čarobno rešenje svih problema, Moskva je budućnost u kojoj će započeti pravi život jer je sadašnji samo san i privremeno stanje.
Radnja ove drame zasniva se na tragičnosti samih likova i na osećaju bespomoćnosti i beznadežnosti koji bez obzira na večni optimizam ne iščezavaju. Drama Tri sestre analiza je socijalnih, moralnih i psiholoških komponenti. Tri sestre Prozorov utelovljuju pojam lepote i prefinjenosti i želju za boljim životom, no ipak se podvrgavaju ženi svog brata u nemoći da pomognu same sebi. Karakteristika likova u drami je da se niko međusobno ne sluša i jedni drugima ne uspevaju da pomognu.
U Čehovljevim dramama se ne pojavljuju tipski sukobi, već sve proizlazi iz unutrašnjih sukoba, osećanja i psiholoških stanja njgeovih likova. Ona takođe naglašava prolaznost vremena i insistira na konstantnoj neizvesnoti zbog toga i večitog gledanja u budućnost i potragu za boljim životom. On nema potrebu da delo dodatno ukrašava, psihološka stanja likova to već dovoljno rade. Upravo je takvo i delo Tri sestre koje prikazuje pasivnu atmosferu i mračne slike u kojima preovladavaju neizvesnost i čežnja.
Elementi dela
Vrsta dela: drama
Mesto radnje: Rusija
Vreme radnje: raspon od četiri godine u 19. veku
Tema: propast sestara i porodičnih veza
Ideja: ne smemo dozvoliti da nas vreme pregazi, treba delovati odmah i izboriti se za sebe
Sadržaj prepričano
Prvi čin drame započinje lepim sunčanim danom, a u centru pažnje su tri sestre, Irina koja slavi imendan i simbol je mladosti i proleća, Olga je glavna i odgovorna u porodici nakon očeve smrti i na kraju Maša, sestra koja je nezadovoljna svojim brakom i uzaludno potrošenom mladosti.
Tri sestre nakon smrti oca pukovnika ostaju da žive sa bratom Andrejem u provincijskom gradiću, ali pokušavaju da se vrate u Moskvu gde su rođene i obrazovane. Andrejeva žena Nataša i njen ljubavnik, uticajni Protopopov, zadaju nevolje trima sestrama te se prekrasan dom pretvara u malograđansku kuću ispunjenu bračnim lažima i gramzivošću.
U prvom činu okosnicu dramske radnje čini slavlje Irininog imendana. U kuću dolaze vojni oficiri Tuzenbah, Soljoni, Fedotik, Rode i vojni lekar Čebutikin, i novo lice oficir Veršinjin.
U drugom činu gotovo i nema spoljnih događanja. Svaki od likova živi svoj život. Irina je nezadovoljna telegrafskinja, Maša pije, Olga postaje direktorica škole, a brat Andrej živi pod papučom žene Nataše i radi u okružnoj upravi. Nataša zabranjuje kućnu zabavu koja nije po njenom ukusu, navodno zbog bolesti sinčića Bobika, a zatim odlazi na noćnu vožnju sa ljubavnikom Protopopovim.
Treći čin kao u klasičnoj drami, donosi vrhunac zapleta kada negde u gradu bukti požar. Iako dom Prozorovih nije zahvaćen u plamenu, simbolika je u izgoreloj veri i nadi sestara za boljom budućnosti. Sumorna noć za tri sestre je dosegla vrhunac kada su saznale da je njihov brat Andrej prokockao kuću. Jedina realna od početka, sestra Maša, svesna je bezvrednosti njihovog brata i Natašine pogubnosti.
Početak trećeg čina pun je katastrofičnih detalja. Čebutikin se osuđuje zbog nesposobnosti jer nije uspeo da spase neku ženu na umoru i počinje da pije. Tako pripit ocrnio je sestrama uspomenu na Moskvu i pokojnu majku koju je voleo, jer je ona bila jedina svetla tačka njegove prošlosti. Maša priznaje sestrama svoju ljubav prema Veršinjinu, a Irina je pristala da se uda za Tuzenbaha iako ga ne voli i to zbog jedinog cilja – odlaska u Moskvu.
U četvrtom činu vojnici napuštaju grad i opraštaju se od sestara Prozorov, u turobnoj i mučnoj atmosferi. Tuzenbah uvredi Soljonija koji je takođe zaljubljen u Irinu pa ga zatim poziva na dvoboj. Tuzenbah gine u dvoboju, a Čebutikin je pasivni posmatrač koji nije ništa preduzeo kako bi sprečio dvoboj. Irina je promenila posao i počinje da radi u gradskoj upravi, no i dalje mrzi svoj posao koji joj daje osećaj da joj život samo prolazi. Olga je postala upravnica pa se sa Anafisom seli u iznajmljeni stan pored gimnazije.
Četvrti čin prožet je odlascima i opraštanjima, a sestre zauvek odlaze iz svog doma. Nataša obilazi kuću i zapovednički naređuje promene. Najpre je dala da se poseče javor i aleja jela. Nada u budućnost nije potpuno nestala za tri sestre, ali razrešenje njihovih puteva ostaje nedorečeno te ostavlja čitaocu mogućnost nagađanja.
Drama završava monolozima sestara, a izgovaraju ih uz muziku koja prati vojsku na odlasku iz grada. Monolozi otkrivaju njihovu spoznaju nemogućnosti da se u budućnosti dogodi išta dobro i o osuđenosti na besmislen život.
Analiza likova
Likovi: Irina, Olga i Maša
Irina – želi da se vrati u Moskvu jer misli da će tamo naći ljubav svog života, namlađa od tri sestre, odbija sve prosce i jedino što ju ispunjava je posao. Plaši se da će joj život proći prebrzo i mrzi što ju svi smatraju i zovu „devojčicom“.
Olga – 28-godišnja Olga je profesorka u školi i najstarija od tri sestre. Sve što želi je brak zbog kojeg misli da će se osećati ispunjeno i srećno. Nestrpljiva je oko povratka u Moskvu, a posle smrti njihovog oca, najviše se brine za kuću. Nema volje, ni nade uopšte. Misli da je iskusila sve što je mogla, a pokreće ju mišljenje o povratku u Moskvu.
Maša – nesrećna u životu, shvata da je udaja sa 18 godina bila greška, ali ne dozvoljava da je sve to obuzme. Nesrećna u braku, misli da su njene sestre (i ona sama) preterano obrazovane. Melanholična, ona razmišlja o tome da će ju posao osloboditi, ali se njeni snovi brzo razbijaju. Na kraju se zaljubi u Veršinjina
Biografija: Anton Pavlovič Čehov
Anton Pavlovič Čehov rođen je 1860. u Taganrogu u Rusiji. Završava gimnaziju u rodnom gradu i upisuje Medicinski fakultet u Moskvi. Još kao student bavio se pisanjem. Bio je srčani bolesnik premda je bio lekar.
Oženio se glumicom O.L. Kniperovom. Osim što je pisao drame, bio je pripovedač i romanopisac. Najbolja njegova dela su novele i pripovetke. Tokom života sarađivao je sa velikim operskim rediteljima. Čehov umire u sanatorijumu Badenvajler 1904. godine.
Poznat je kao dramski pisac i tvorac antiteatralnog pozorišta i psihološke drame. Njegova najpoznatija dela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovek u futroli, O ljubavi, Verenica.
Pisao je i kratke humoreske o otuđenim ljudima koje je društvena realnost izobličila. Fabule njegovih dela jednostavne su i bez velikih junaka i velikih zbivanja. Pisao je drame od komičnih jednočinki, a kasnije i sa više činova. Čehov je uvelike uticao na razvoj moderne dramske književnosti.