Pepeljuga je bajka poznatog svetskog pisca Šarla Peroa, koji je napisao mnoge poznate bajke na kojima su odrasle generacije, poput Mačka u čizmama, Lepotice i zveri, Crvenkape i mnogih drugih. Prva objavljena priča ovog pisca bila je Uspavana lepotica objavljena 1696. godine i to bez autorovog potpisa. Tek nakon toga objavio je svoju prvu zbirku priča Priče i bajke iz starih vremena s poukom.
Analiza
Ove priče postale su opšte prihvaćene kod čitaoca svih uzrasta i to ne samo kod dece, već i odraslih. One su zadovoljavale sve uslove koje je morala da ima jedna dobra bajka, od uzbudljivog sadržaja do veoma jednostavnog jezika kojim je napisana. Priče su bile razumljive, pa su ih svi rado čitali, a skrivale su i nedvojbenu moralnu pouku. Karakteri su neretko podeljeni na na dobre i loše, ali na kraju uvek pobedi dobra strana.
Bajke Šarla Peroa imale su značajan uticaj na kasniju dečju književnost i to kad najslavnijih svetskih autora dečjih baki, poput Hansa Kristijana Andersena i braće Grim. Bajke Šarla Peroa bezvremenske su i uvek rado čitane. Čitaju se deci čak i u današnjim, modernim vremenima, jer predstavljene vrednosti u tim bajkama i danas su ideal kojem težimo i kojeg radi učimo svoju decu.
Pepeljuga je priča o ljubomori, vrlinama, patnjama Pepeljuge i neprijateljstvu njenih starijih polusestara. Bajka o Pepeljugi je priča koja je osvojila mnoge generacije. Iz nje svatko može da nauči kako će poniženo biće ipak da se uzdigne i pobedi, te da lepota, ali i vrlina moraju da budu ne samo prepoznate nego i nagrađene.
Pepeljuga je bajka koja govori o tome koliko veliko praštanje može da bude. To možemo da vidimo na samom kraju bajke, gde glavna junakinja svojim sestrama oprašta sve zlostavljanje koje je od njih pretrpela. Na kraju, kada je pravda ipak zadovoljena, ona nije težila za osvetom i u tome je sva njena veličina.
Elementi dela
Vrsta dela: bajka
Vreme radnje: jednom davno
Mesto radnje: Pepeljugina kuća, dvor
Tema dela: Priča o kraljeviću koji je tražio svoju voljenu prema izgubljenoj cipelici u koju je mogla da stane samo njena noga
Ideja dela: Prava će osoba prepoznati našu vrednost bez obzira na okolnosti u kojima živimo
Sadržaj prepričano
Jednom davno živeo je plemić koji se nakon smrti prve supruge opet oženio i to oholom ženom koja je već imala dve kćerke, po naravi slične svojoj majci. Plemić je takođe imao kćerku iz prvog braka, ali ona je za razliku od polusestara, bila umiljata, lepa i dobra, onakva kakva je bila i njena majka.
Odmah nakon venčanja, maćeha je pokazala pravo lice. Terala je pastorku da radi sve najteže poslove u kući i da spava na tavanu, na slamarici. Svoje kćerke je mazila i pazila te oblačila u najlepše haljine. Devojka je uprkos svoj bedi sve dobro podnosila, a nije smela da se požali ocu jer se i on bojao svoje žene, a njene maćehe. Svako veče nakon napornog dana, znala je da sedne uz peć, zbog čega su je prozvali Pepeljuša. Njena mlađa sestra, koja nije bila toliko zla, nazvala ju je Pepeljuga. Iako je na sebi imala dronjke, svejedno je bila lepša od svojih sestara.
Jednog dana, kralj je organizovao ples za svog sina princa i pozvao sve plemstvo, pa tako i dve ružne sestre. One su se radovale plesu, doterivale frizure i pripremale haljine. U pripremama im je nesebično pomagala i Pepeljuga. I ona je, poput svake druge devojke, htela da ide na ples. Ali tako ružno odjevena i večno uprljana pepelom, bila je uverena da je niko nebi pustio u dvorac. S tim su se složile i njene polusestre.
Napokon je došao važan dan i polusestre su krenule na bal. Pepeljuga ih je ispratila sa suzama u očima. Tada ju je videla njena kuma, koja je ujedno bila i dobra vila. Sažalila se nad devojkom i kada joj je Pepeljuga rekla kako bi htela da ide na bal, kuma je odlučila da joj pomogne. Prvo pošalje devojku u vrt po bundevu, koju je potom izdubila, ostavila koru i nakon toga čarobnim štapićem pretvorila u lepu pozlaćenu kočiju.
Nakon toga, Pepeljuga morala da donese mišolovku u kojoj se nalazilo šest miševa, a kako je koji izlazio iz mišolovke, tako ih je kuma dodirivala štapićem i miš bi se pretvorio u prekrasnog konja. Još je nedostajao samo kočijaš i zato Pepeljuga donese zamku gde su se nalazila tri pacova. Vila dotakne jednog štapićem i ovaj se pretvori u kočijaša s lepim brkovima. Bilo je potrebno još šest sluga, a kako je Pepeljuga u vrtu pronašla šest guštera, vila ih je uz pomoć štapića pretvorila u sluge sa šarenim odorama.
Kako je Pepeljuga još uvek na sebi imala ružnu i prljavu haljinu, vila još jednom dotakne štapić i stvori prekrasnu srebrnu i zlatnu haljinu te krznene papuče. Lepo uređena Pepeljuga bila je spremna za bal. Zapregom je krenula u dvorac. Vila ju je upozorila da ne sme da ostane nakon ponoći jer će tada kočija da se pretvori u bundevu i sve će da bude kao pre čarolije.
Kada je došla u dvoranu, kraljev sin odmah ju je primetio i ostao zadivljen tolikom lepotom, baš kao i svi ostali. Pepeljuga je počela da pleše sa kraljevićem, a nakon toga je sela za sto sa polusestrama, razgovarala sa njima. Podelila je limun i narandže koje je dobila na poklon od princa. Polusestre je nisu prepoznale. Trenutak pre ponoći, Pepeljuga se zahvalila svima i brzo nestala. Kod kuće se zahvalila kumi i rekla da bi i sutra išla na ples jer je dobila poziv od samog kraljevića. Kasnije su se vratile i polusestre koje su oduševljeno pričale o lepoj devojci koju niko nije prepoznao.
Drugi dan zamolila je stariju sestru da joj pozajmi žutu haljinu kako bi mogla da ide na ples, na šta se ova zgrozila. Vila je još jednom uskočila u pomoć i Pepeljuga se lepo provodila na plesu, toliko da je zaboravila koliko je sati. Prvi udarac sata u ponoć naterao je Pepeljugu u bekstvo, ali joj je pritom spala jedna papuča koju je uzeo kraljević. Krenula je potraga, ali niko nije znao gde je nestala lepa princeza. Čuvari su izjavili kako su samo videli neku seljančicu da beži, ali ne i princezu. Kraljević je dao obaveštenje kako će da se venča s devojkom kojoj bude pristajala krznena papuča.
Sluge su nosile papuču po celom kraljevstvu, a kada su došli ido kuće u kojoj je živela Pepeljuga, polusestre su požurile da probaju papuču, ali im ona nije odgovarala. Tada je Pepeljuga pitala može li ona da proba, na šta su polusestre počele da se smeju. Plemić koji je bio zadužen za papuču rekao je da može jer je takvo bilo naređenje kralja. Svaka devojka imala je pravo da proba papuču. Pepeljuga je probala papuču koja joj je savršeno odgovarala.
Sestre su se začudile, a još više kada je Pepeljuga iz džepa izvukla i drugu papuču. Nakon toga je došla kuma vila, koja je štapićem Pepeljuginu haljinu učinila još lepšom nego na balu. Sestre su tada uvidele koliko su bile zle i molile Pepeljugu za oproštaj. Ona im je sve oprostila i kada se udala za princa, smestila ih je u dvorac. Udala ih je za gospodu sa dvora.
Analiza likova
Likovi: Pepeljuga, ružne kćerke, vila, princ, maćeha
Pepeljuga – skromna i dobra devojka koja je rano izgubila majku, a njen otac se kasnije oženio drugom ženom. Na žalost, nova supruga njenog oca bila je pravi primer zle maćehe. Terala je Pepeljugu da obavlja sve poslove po kući, a budući da je Pepeljuga bila marljiva, nije se protivila. Neprestano se pokušavala umiliti svojoj maćehi i njenim ćerkama, ali to joj nije polazilo za rukom. Unatoč poziciji koju je imala u toj kući i svim teškim poslovima koje je morala da obavlja, Pepeljuga je i dalje bila najlepša među ćerkama. Srećom, za kumu je imala dobru vilu koja joj je pomagala. Svojom lepotom je uspela da osvoji i princa, ali je svejedno ostala ponizna i skromna. Nije se osvetila svojim polusestrama iako je imala priliku, a kada su je one zamolile za oprost, Pepeljuga je bila milostiva i sve im je oprostila.
Maćeha – zla žena koja se pre venčanja pretvarala da je dobra kako bi osvojila dobrostojećeg muža i tako zbrinula sebe i svoje dve ćerke. Bila je ohola prema svima, a posebno prema Pepeljugi. Odmah ju je pretvorila u sluškinju i terala da radi. Bila je veoma ljubomorna na Pepeljuginu mladost i lepotu koju je htela da naruši zadajući joj teške zadatke i terajući je da spava u pepelu. Maćeha je silno želela da se jedna od njenih ćerki uda za princa pa je i njih često mučila. Nakon što se Pepeljuga udala za princa, maćeha nije mogla da podnese njenu sreću pa je i dalje bila zlobna, zbog čega je na kraju proterana s dvora.
Princ – njegovi roditelji su hteli da se što pre oženi pa su organizovali bal na kojem je on među najlepšim i najplemenitijim devojkama iz kraljevstva trebao da pronađe buduću ženu. On nije bio preterano zainteresovan za ženidbu sve dok nije upoznao Pepeljugu. Ona ga je na balu očarala svojom pameću i lepotom, a zajedno su se zabavljali sve dok Pepeljuga nije morala da pobegne u pola noći. Jedino što je ostavila za sobom bila je staklena cipelica. Princ nije hteo tek tako da odustane od svoje voljene pa je ustrajno obilazio sve kuće u kojima su stanovale mlade devojke. Svakoj od njih nudio je da probaju staklenu cipelicu, ali nijednoj nije odgovarala. Iako se pokušaj činio uzaludnim, princ se nije predavao sve dok na koncu nije pronašao Pepeljugu. Nakon toga više nije hteo da se odvaja od nje pa su se odmah venčali i živeli sretno do kraja života.
Biografija: Šarl Pero
Šarl Pero rođen je 12. januaru 1628. u Parizu u porodici bogatih buržuja kao sedmo dete. Otac mu je bio veliki uzor i zbog toga je odlučio da studira pravo i da se zaposli u državnoj službi.
Šarl Pero je francuski autor kojeg mnogi smatraju utemeljiocem bajki, a mnoge njegove priče su zapisi iz narodnih bajki koje su se duži niz godina prenosile usmeno, dok su neke od njih prepričali i braća Grim. Najpoznatije bajke su: „Mačak u čizmama“, „Crvenkapa“, „Modrobradi“ i „Pepeljuga“.
Šarl je bio visoko obrazovan čovek koji je napisao mnoge učene rasprave o književnosti te razna dela o prijateljstvu i ljubavi. Smatrao se uticajnom osobom u svetu književnosti 17. veka a važio je i za borca za mlade u napetoj borbi između starijih i mladih. Mladi su hteli nov način pisanja dok su se stari zalagali za imitiranje starijih uzora. Šarl Pero se smatra utemeljivačem Likovne Akademije i Akademije nauka.
Objavio je „Priče moje majke guske“. U poznatom delu nalazile su se sirove priče koje su prepričavali niži slojevi, a on ih je malo doterao za dame i gospodu iz viših slojeva društva. To je bio glavni razlog zašto je delo objavio pod imenom svog sina. Umire 16. maja 1703.