Djevojka brža od konja (originalni naziv) je srpska narodna pripovetka koju zapisao Vuk Stefanović Karadžić. Objavljena je 1853. godine u Beču, kao jedna od priča u knjizi Srpske narodne pripovetke.
Pročitajte celu priču Devojka brža od konja online >>
Analiza
Fabula ove pripovetke nije preterano razvijena, ali je prepuna elemenata na temelju kojih se može napraviti detaljnija analiza. U ovoj analizi ćemo vam pružiti najnužnije detalje kako bi u što kraćem vremenu mogli pročitati i uspešno i samostalno analizirati delo.
Dešavanja u priči se odvijaju ubrzano i nema retardacije, odnosno vraćanja na dešavanja i situacije koje su se već odvile.
Mnogi priču Devojka brža od konja smatraju bajkom zbog fantastičnih elemenata koje sadrži (devojka ima nadnaravne moći i čudnovato poreklo), počinje rečima „bila je nekakva đevojka“, a mesto radnje je prirodno okruženje što je inače karakteristično za bajke.
Još jedna poveznica s bajkama je ta što u bajkama postoji određeni obrazac, odnosno postoji određena ravnoteža koja kasnije biva narušena nečime, a likovi iz bajke kreću u „borbu“ da tu ravnotežu povrate (kao npr. u Trnovoj Ružici, gde zla vila uspava princezu i iz tog je sna može spasiti samo kraljević). U ovoj priči postoji slična radnja, pred prosce je postavljen izazov koji oni moraju da reše.
Kao što je već pomenuto, fabula priče je sažeta, ali ova priča svejedno nosi značajnu pouku i ima jedno simboličko značenje. Devojka iz ove pripovetke predstavlja lepotu kao svevremenski ljudski ideal. Poput lepote, i ova devojka je apstraktna – ima čudnovato poreklo i čudesne moći.
U ovoj priči je prisutan i motiv fatalne lepote: da bi prosci koji su zainteresovani za devojku dobili njenu ruku, moraju da pre nje dođu do zlatne jabuke koju je ona postavila, inače će ostati mrtvi na mestu. Prosci u ovoj priči pristaju na zadatak koji im daje devojka, poput ljudi u stvarnom životu koji u borbi za svoje ideale takođe pristaju na određene žrtve.
Devojka iz ove priče predstavlja određenu znamenitu lepotu, što znači da bi se za carevog sina, koji jedini uspeva da dođe do nje, moglo reći da predstavlja težnju da dosegne taj ideal, jer da bismo dostigli neke visoke ciljeve moramo da budemo dostojni toga. Iako je carev sin dostojan devojke, to mu svejedno ne pomaže u potpunosti pa on mora da je zaklinje da stane. Ona je to i napravila, a on ju je nakon toga uspeo na svoga konja i vezao, ali, budući da devojka predstavlja nedostižnu lepotu, ona na kraju pripovetke nestaje bez traga.
Elementi dela
Vrsta dela: narodna pripovetka
Mesto radnje: prirodno okruženje
Vreme radnje: neodređeno
Tema dela: osvajanje jedne neobične devojke, težnja prema idealu izvanredne lepote
Ideja dela: Lepota je apstraktna, razlikuje se od vremena do vremena. Ideali su nedostižni, ali njih zapravo ne treba ni dostizati. Umesto toga se možemo truditi da dostižemo određene ciljeve.
Sadržaj prepričano
Postojala je devojka koja nije rođena od oca i majke, već je bila čudnovatog porekla, sačinile su je vile od snega. Bila je lepša nego ijedna devojka koja se do tada rodila i koja će se ubuduće roditi. Svetom je proširila informaciju da će se određenog dana na određenom mestu održati trka, a ako koji mladić bude brži od nje, devojka će biti njegova.
Vest se brzo proširila po celom svetu pa se skupilo hiljade prosaca na konjima, nije se znalo koji od njih je bolji. Na trku je došao i carev sin. Kada su se svi poredali s konjima, uz njih je stala devojka, ali bez konja. Rekla im je gde je postavila zlatnu jabuku, kao i to da će pripasti onome koji dođe do jabuke pre nje. Ali ako se desi da ona dođe pre njih, svi će ostati na mestu mrtvi.
Konjanici su se međusobno gledali, uzdajući se u to da će jedan od njih dobiti devojku. Govorili su jedan drugome kako devojka ne može da bude brža od njih koji su na konjima te da će sigurno pripasti jednom od prosaca.
Trka je počela nakon što je devojka pljesnula dlanom o dlan. Kad su bili na pola puta, devojka je pustila mala krila pa se dosta odvojila od konjanika. Oni su korili jedan drugoga pa su još više ubrzali konje i prestigli devojku. Kada je ona to videla, otkinula je jednu dlaku s glave i bacila je na tlo, a na tom se mestu i istom momentu stvorila strašna gora. Prosce je to zbunilo pa im je devojka opet dosta daleko pobegla, ali oni su još jače upregnuli konje i opet je sustigli.
Kada je devojka videla da su se približili, pustila je suzu od koje su nastale strašne reke. Svi su se zamalo utopili pa više niko nije išao za devojkom, osim carevog sina. Budući da mu je devojka sve više odmicala, on ju je tri puta zakleo božjim imenom da stane. Devojka se zaista zaustavila, a carević ju je uspeo na svog konja i uputio se kući preko planina. Međutim, kada je došao na najvišu planinu i okrenuo se, video je da devojke nema.
Analiza likova
Likovi: devojka, carev sin, ostali prosci
Devojka – bila je neobična porekla:
„…nije rođena od oca i majke, nego je načinile vile od snijega izvađena iz jame bezdanje prema suncu Ilijnskome, vjetar je oživio, rosa je podojila, a gora lišćem obukla i livada cvijećem nakitila i naresila.“
Osim što je imala neobično poreklo, bila je i neobično lepa:
„Ona je bila bjelja od snijega, rumenija od ružice, sjajnija od sunca, da se take na svijetu rađalo nije niti će se rađati.“
Svojom lepotom je privukla hiljade prosaca koji su bili spremi stradati ako devojka bude brža od njih. Među njima se nalazio i carev sin. Iako je on uspeo da je zaustavi i uspne na svog konja, na kraju ipak ostaje bez nje jer je devojka neuhvatljiva.
Carev sin – imao je najviše uspeha od svih prosaca. Bio je uporan u svojoj nameri da dobije devojku pa se, za razliku od ostalih, nije uplašio ni velike gore ni strašnih reka. Iako je zaustavio devojku i uspeo je na svog konja, na kraju ni njemu nije uspeo oženiti se njome. Kada se našao na najvišoj planini primetio je da devojka više nije s njim.
Prosci – bili su sigurni da im se ništa loše neće desiti jer su smatrali da devojka nikako ne može da bude brža od njih, ali na kraju se ipak pokazalo drugačije.