„Dečaci Pavlove ulice“ najpoznatiji je roman slavnog mađarskog pisca Ferenca Molanara, koji je u Mađarskoj, ali i svetu polučio veliki uspeh. Govori o skupini dečaka koji pokušavaju da obrane komad građevinskog zemljišta koji koriste za igru.
Analiza
Roman govori o skupini dečaka koji pokušavaju da obrane komad građevinskog zemljišta, koju nazivaju svojom utvrdom i svojom „državom“. Pri tome imaju jasno organizovanu vojničku hijerarhiju, s hrabrim i mudrim vođom na čelu. U ekipi vlada disciplina, ali i demokratija, pa svatko ima pravo glasa, iako zadnju presudu donosi vođa – onaj kojeg su svi izabrali. Među dečacima se ceni hrabrost i poštenje, a ne samo fizička jakost. To je i glavna ideja romana, jer pisac u prvi plan stalno gura malog i nejakog Nemečeka, kojeg istovremeno krasi veliko srce, plemenitost i izuzetna hrabrost. Te vrline prepoznaju i njegovi neprijatelji, stoga je stav o veličini čovekovih vrednosti općeniti stav romana. Gubitnici u romanu nisu oni fizički slabi, već izdajice i kukavice.
Ovaj roman izuzetno je uzbudljiv za sve čitaoce, iako se u njemu proteže vrlo sumorna atmosfera. Već u samom početku prikaz grunda kao jedine zelene površine na kojoj se dečaci mogu da igraju ostavlja sliku ružnoće velegrada u kojem su ljudi primorani živeti okovani betonom i asfaltom. Ovi dečaci silom žele zadržati svoj komadić raja, ne samo zato što im je to dom, već zato što je jedini preostali komad zemlje u kojem imaju malo slobode. Zato bitka protiv Crvenih košulja za njih nije bitka za mesto, već za samu slobodu. Upravo to kraj romana čini još tragičnijim. Osećaj gubitka raja za koji su se dečaci junački borili (i ginuli!) proteže se od lika Boke do samog čitatelja. Velika ogorčenost, osećaj bespomoćnosti i ono najgore – uzaludnosti, prvi je Bokin susret s odraslim životom u kojem pravda i junaštvo ne pobjeđuju uvek Gubitak grunda pojačan je gubitkom malog Nemečeka, koji je bio oličenje junaka u romanu. Njegovom smrću kao da je sve izgubljeno, pa i vera u bolje sutra.
Radnja ovog romana događa se u vremenu kada je sam pisac imao 12 godna, pa mnogi sumnjaju da u njemu ima i autobiografskih elemenata. Osim tragičnog kraja, on je prepun uzbudljivih priča koje mlade čitaoce kroz celu priču drže napetima. Roman je prožet prelepo opisanim, živopisnim slikama, koje predočavaju živote dečaka kao uzbudljive i veoma važne. Oni odista jesu junaci, iako su tek deca.
Elementi dela
Vrsta dela: roman
Vreme radnje: 1889. godina
Mesto radnje: Budimpešta
Tema: dečiji rat za mesto za igru (grund) između dve ekipe dečaka
Ideja: ne treba podceniti manjeg ili slabijeg od sebe
Sadržaj prepričano
U Pavlovoj ulici u Budimpešti postojala je grupa dečaka koji su svaki dan odlazili na obližnji grund (gradilište) kako bi se igrala. Grund je u tom velikom, betonskom i asfaltnom gradu, bilo jedino mesto gde je ekipa mogla da pusti mašti na volju i bude slobodna. Grund je bio krcat kockama od naslaganog rezanog drveta, koje su zajedno činile neobične labirinte. Na kraju labirinta nalazilo se prazno gradilšte, a sve zajedno bilo je idealno mesto za avanturu! Dečaci koji su se tu nalazili bili su Barabaš, Čele, Čonakoš, Gereb, Kolnai, Čengej, Lesik, Rihter, Vajs, mali Nemeček i njihov vođa Boka.
U školi su jedan drugome poslali papirić na kojem je pisalo da će tog poslijepodneva birati predsjednika grunda. Nakon škole, dotrčao je mali Nemeček i obavestio družinu da su članovi njihove suparničke družine „Crvene košulje“, jučer oteli njihovoj družini sve pikule. Za sve je to bila strašna i gotovo nečuvena vest.
Dečaci Pavlove ulice imali su pomno razrađenu hijerarhijsku strukturu među članovima. Ovisno o njihovom uticaju i sposobnostima, imali su vojnički čin. Uspešniji i važniji članovi imali su veći čin, a oni malo manje uspešni manji. Ipak, svi su uspeli da zarade neke činove veće od običnog vojnika, osim malog Nemečeka. On je bio malen i krhak, pa je jedini još uvek ostao obični domobran kojemu su svi mogli da naređuju. Zato je on to poslepodne bio prvi na grundu. Morao je da sve pripremi za dolazak drugih dečaka. Čekajući ostale dečake, Nemeček je primetio da se njihov pas Hektor čudno ponaša. Stalno je lajao na jednu od nakupina drva. Nemeček je želio da proveri u čemu je stvar, ali ga je bilo strah. Ipak, on odluči da će da bude hrabar, pa se uspeo na jednu od drvenih pregrada. Kada se uspeo, našao se licem u lice s zloglasnim Ferijem Ačem! On je bio strašni vođa Crvenih košulja, pa se Nemeček odmah dao u bekstvo. Kada je ostatak družine pristigao, Nemeček im je sav uzbuđen i prestrašen ispričao što mu se dogodilo. Naravno, nitko od družine nije mu verovao, jer nisu mogli da zamisle da bi itko dolazio na njihov teritorij. Ipak, u istinitost Nemečekovih reči uverili su se kad su opazili da na njihovoj utvrdi nedostaje njihova crveno-zelena zastava. Društvo je to shvatilo kao jasnu objavu rata!
Kada društvo dečaka Pavlove ulice proglasi „ratno stanje“, najpre biraju svog vođu za vreme rata. Vođa ima sve ovlasti za planiranje bitaka, a ostali moraju da ga bespogovorno slušaju. Pri biranju vođe, većinu glasova odnio je Boka s jedanaest glasova, dok je njegov suparnik Gereb odnio samo tri. Prva Bokina odluka bila je da oni prvi posete Crvene košulje u botaničkoj bašti, pre nego oni napadnju njih na grundu. Tako će protivnicima pokazati da su hrabri koliko i oni.
Smišljen je ratni plan. Boka i dvojica najhrabrijih dečaka, sutra će da odu u botaničku baštu, gde se nalazi logor Crvenih košulja. U logoru će da izvese papir na kojem će napisati da su tamo bili dečki iz Pavlove ulice. Plan je sve oduševio, osim Gereba. On se nije ni pojavio na sastanku, što je Boku jako uznemirilo. Bilo mu je sumnjivo što Gereb izostaje s ovako važnih dogovora.
Sutradan, čim je pao mrak, Boka, Čonakoš i Nemeček su došli do botaničke bašte. Uzbuđeni i pomalo prestrašeni, prebacili su se preko zida i kazališnim dalekozorom Čeleove sestre, promotrili otočić. Tamo je bila utvrda Crvenokošuljaša. Videli su da je otočić pun njihovih protivnika. Nisu mogli ni pristupiti otočiću preko mosta, jer su tamo crvenokošuljaši držali stražu, pa je jedino rešenje bilo da pristupe logoru čamčićem kojeg su pronašli u šašu. Boka i Čonakoš su se bez problema ukrcali u čamac, ali se Nemeček okliznuo i pao u hladnu vodu.
Nakon što su dečki neprimećeni pristali na otočić, odšuljali su se do tabora. Tamo su vidjeli vođu crvenokošuljaša kako razgovara s njihovim članom Gerebom. Gereb im je odavao kako najlakše mogu da osvoje grund. Od jada jer je vidio prijateljevu izdaju, Nemeček je zaplakao. Kada su se crvenokošuljaši udaljili i to samo na trenutak, Boka im je ostavio poruku. Čim su je crvenokošuljaši otkrili, bacili su se u potjeru. Boka, Čonakoš i Nemeček jedva su se dočepali obale, ali ni tamo još nisu bili sigurni. U jednom trenu, morali su da se sakriju u bazene sa zlatnim ribicama jer su im crvenokošuljaši opasno bili na tragu. Jedva su preskočili ogradu bašte i tek tada bili na sigurnom.
Sutradan, još jedna opasnost zapretila je dečacima Pavlove ulice. Profesor Rac ih je nakon nastave pozvao na razgovor. Saznao je da su neki od dečaka ujedno i osnivači „Udruge za skupljanje kita“. Kad god bi došli u priliku, članovi udruge morali su da otkinu malo kita s prozora i odnesu na grund. Profesor ih je pitao da li su te optužbe točne, pa su nakon strogog ispitivanja dečaci sve priznali. Profesoru nije bilo jasno kako održavaju kit vlažnim, pa su mu otkrili da to rade žvakanjem kita. Profesor je za kaznu dečacima zaplenio sav kit koji je kod njih pronašao, sa zastavom i pečatom udruge, pa su se dečaci pobojali da je to kraj njihove udruge, jer – bez kita, nema ni Udruge za okupljanje kita. Ali celu stvar spasio je Nemeček. On je za vreme ispitivanja sastrugao kit s novih prozora. Dečaci se obraduju kada to saznaju i čestitaju Nemečeku jer je spasio udrugu.
Dok se na grundu održavala skupština Udruge za skupljanje kita, Nemeček je primetio da se između naslaga drva šulja izdajica Gereb. Išao je prema kolibici gde je živeo Slovak, čovek koji je noću čuvao pilanu i drvo. Nemečeka je strašno zanimalo zašto izdajnik ide k Slovaku, pa se išuljao za vreme skupštine i otrčao za Gerebom. Popeo se na krov Slovakove kolibe i vidio kako Gereb pokušava da podmiti čuvara da s grunda otera dečake Pavlove ulice. Nemeček je htio da što pre obavesti Boku o onome što je video. Zato je morao da napusti sastanak svoje udruge. Skupština nije mogla da shvati njegove razloge iznenadnog odlaska, pa su ga nazvali izdajicom i kukavicom. Za kaznu ga izbace iz udruge, a njegovo ime u zapisnik zapišu malim slovima.
Crvene košulje su isplanirali da će isprati sramotu koju su im nanjeli dečaci iz Pavlove ulice tako što će osvojiti grund. Feri Ač, vođa crvenokošuljaša, pozove Gereba da ga upita da li imaju dobar plan. Gereb potvrdi, ali kaže da će grund ionako dobiti jer je on podmitio čuvara. To izazove bes kod Ferija Ača. On je uvek verovao samo u fer borbu i ne želi da sudeluje u takvim podlostima. Nazove ne samo Gereba, nego sve dečake Pavlove ulice kukavicama i baš u tom trenutku sa stabla pred svih njih padne mali Nemeček. Pratio je Gereba i sakrio se u krošnji drveća da prisluškuje razgovor. Takvu hrabrost morao je priznati i sam Feri Ač. Zato ponudi malom Nemečeku da pređe u Crvene košulje, ali Nemeček to zdušno odbija. Feri Ač je znao da onda mora nekako da kazni Nemečeka, ali nije hteo da ga istuku, budući da je bio mali i slabašan. Zato je naredio da ga okupaju u jezeru. Nemeček je već danima prije jako kašljalo i bio prehlađen zbog dvojakog kupanja od pre neki dan, tako da mu hladna voda još jednom nije nikako prijala. Odgovorio je na porugu i smeh Crvenih košulja ozbiljnim govorom o poštenju, vernosti i pravdi. Svi su ga slušali, a nakon govora, nitko se nije usudio da izreče i reč, a kamoli da ga zaustavi kada je krenuo kući. Dok je prelazio most, na naredbu Ferija Ača, stražari su podigli svoja koplja visoko u zrak i udarili petama, te tako odali poštovanje hrabrom Nemečeku.
Sutradan je na grundu dječake dočekao Bokin proglas na kojem je pisalo da njihovoj državi preti opasnost. Poziva ih na hrabrost jer bi u suprotnom mogli da izgube svoj grund. Kada crvenokošuljaši napadnu, oni moraju svojim životima braniti svoju državu! Dečaci počnu da se pripremaju za obranu grunda. Očekivali su napad Crvenih košulja već sutra. Iako su svi bili iznenađeni što će bitka početi tako skoro, nitko se nije povlačio. Boka je imenovao Nemečeka za svog pobočnika, iako je to uzrokovalo negodovanje Udruge za očuvanje kita, budući da su Nemečeka smatrali izdajnikom. Nemeček je Boki kasnije objasnio zašto su ga izbacili iz udruge.
Dok su dečaci uređivali uvrde, pripremali pješčane bombe i postavljali zapovjednike, na grundu se pojavio Gereb. Došao je kod svojih starih drugova moliti za oprost. U znak pomirenja, donio je zastavu koju su im ukrali crvenokošuljaši. Boki nije bilo sve jedno ali mu ipak nisu oprostili. Nedugo nakon Gereba, posetio ih je i Gerebov otac. On nije mogao da poveruje da je njegov sin izdajica, pa je od dečaka tražio dokaze. Traži od Nemečeka da mu kaže kako njegov sin nije izdajica. Nemeček je do tada već bio poprilično bolestan. Jedva je mogao da stoji na nogama i Boka je nameravao da ga odvede kući, ali Nemeček je hrabro stao pred strogog čoveka i rekao mu da njegov sin nije izdajica, jer to bilo ono što je taj čovek želio da čuje.
Na putu kući, Nemeček je već počeo da haluciniše. Boki je to stegnulo srce, pa ga je vukući doma zaplakao. Dok su sutradan dečaci na grundu očekivali napad neprijatelja, u poset im stigne sluškinja iz Gerebove kuće i donesla pismo. U pismu im se Gereb zahvaljuje što ga nisu izdali ocu. Za nagradu jer nije izdajica, dobio je knjigu Žila Verna, koju je toliko dugo želio. Gereb je tu knjigu odmah odnio bolesnom Nemečeku, jer je on bio najzaslužniji što mu je pred ocem sačuvao obraz. U pismu je napisao da su crvenokošuljaši odlučili odgoditi borbu za sutra. Moli da ga opet prime u družinu, pa čak i kao običnog vojnika. Boka je ovoga puta odlučio da prime Gereba natrag. Nedugo zatim, mislio je da će to požaliti jer je su vidjeli kako dolaze Crvene košulje. Ali to su bili samo njihovi poslanici koji su došli da dogovore pravila borbe. Nakon toga, crvenokošuljaši su otišli do kuće malog Nemečeka. Hteli su da mu prenesu pozdrave Ferija Ača i molili za oprost što su ga na otočiću okupali u hladnoj vodi.
Osvanuo je dan bitke. Bio je to prekrasan proljetni dan. Crvenokošuljaši su došli iz Pavlove ulice i bitka je započela. U početku je sve teklo prema planu dečaka Pavlove ulice. S vremenom bilo je očito kako Cevene košulje sve bolje napreduju. To je bilo i zato što više nisu poštivali pravila bitke, jer su po tim pravilima oni gubili. Bitka se s vremenom pretvorila u tučnjavu. U tom metežu, na zloglasnog Ferija Ača pala je jedna mala dečačka prilika. Bio je to Nemeček, koji je unatoč groznici, smogao snage da Ferija Ača obori na tlo i to po pravilima bitke. Od iscrpljenosti, Nemeček se nakon toga onesvestio, a među crvenokošuljašima nastala je pomutnja. To su iskoristili dečaci i izgurali ih s grunda.
Nakon što su otjerali crvenokošuljaše, dečaci su podigli slabog Nemečeka s tla. On im je rekao kako je čuo u glavi da ga dozivaju i da trebaju njegovu pomoć. Zato je on skočio s kreveta i, iako slab, iskrao se iz kuće i došao da pomogne prijateljima. Uskoro je dotrčala Nemečekova majka. Plačući je privila sina uza sebe i otrčala kući. Svi dečaci su ih sledili do Nemečekove kuće. Tamo su ga polegli u krevet, a svaki dečak mi je na odlasku dotaknuo ruku vruću od groznice. Svi su otišli osim Boke. On je sedeo pred kućom, dok su ga mučile crne slutnje. Očekivao je najgore dok je gledao kako njegov najhrabriji vojnik vene. Uskoro je pred kuću došao i Feri Ač. Htio je da vidi kako je mali Nemeček. Vođe dvaju suprotstavljenih strana zajedno su očajavali zbog malog Nemečeka.
Sutradan se Boka opet vratio do Nemečeka. Rekao mu je da ga je posjetio i Feri Ač, na što je Nemeček bio jako ponosan. Poručio mu je da je ponovo zapisan kao član Udruge za skupljanje kita i to isključivo velikim slovima. Unatoč tolikim sretnim vestima, sve ih je pogodila teskoba. Svi su znali da je mali Nemeček na samrti i nisu mogli to da zaniječu, ali ni prihvate. Nemeček je počeo da haluciniše i uzvikuje kao da je ponovo u bitki na grundu, i tako sve dok nije izdahnuo.
Boka je lutao ulicima, a kamo god da je došao, sve ga je podsećalo na malog Nemečeka. Na kraju je došao do grunda gde je video neke nove sprave postavljene svuda okolo. Slovak mu je rekao kako će tamo da grade novu trokatnicu. Boki se svet srušio. Počeo je da plače i beži što dalje od grunda. Sav njihov trud, bitka i Nemečekova smrt bili su uzaludni. Borili su se za grund koji su im sada samo tako oduzeli. Bio je to Bokin prvi susret sa stvarnom težinom života.
Analiza likova
Likovi: Boka, Nemeček, Gereb, Feri Ač, Čonakoš, dečaci Pavlove ulice, Crvene košulje
Nemeček – najmanji i najslabašniji dečak iz družine dečaka Pavlove ulice. Zato je jedini ostao s činom običnog vojnika, dok su se svi ostali uspeli na njihovoj vojničkoj ljestvici. Iako je malen i krhak, Nemeček pokazuje veliko srce i iznimnu hrabrost. Prvi se javlja za sve pothvate, a čak i kad se boji, smelo stupa u akciju i daje sve od sebe. To je primetio i vođa neprijateljske družine, koji ga je zbog njegove hrabrosti pozvao da se pridruži njegovoj ekipi. Nemeček je to odbio, jer je on izrazito pošten i nikada ne bi izneverio svoje drugove.
Nemeček se jako razbolio jer se tri puta okupao u hladnoj vodi, a zadnji puta kada je već bio bolestan. Ali to ga nije sprečilo da bude uz drugove sve dok nije bio toliko bolestan da nije mogao da stoji na nogama. Za vreme groznice počeo je da čuje glasove i dozivanje svojih prijatelja da im dođe pomoći, a on čak i jako bolestan i nemoćan, nije mogao da im se ne odazove. To ga je na kraju koštalo života, ali je umro ponosan i kao pravi junak u očima drugova, ali i neprijatelja.
Boka – bio je vođa dečaka iz Pavlove ulce. Iako je imao samo 14 godina bio je mudar. Izgledao je ozbiljno, ali je u njemu bilo neke blagosti. Nije se mešao u male svađe, ali je zato znao da rešava velike probleme. Dečaci su se mnogo oslanjali na njega i birali ga za vođu u teškim vremenima.
Jako se zbližio s Nemečekom jer je uvidio veličinu i hrabrost tog malog dečaka. Brinuo se za njega i bio mu je istinski prijatelj. Jako ga je pogodila Nemečekova smrt. Nastojao je da bude uz njega do samoga kraja. Na kraju, kada je saznao da je izgubio i grund, Boka je ostao posve emocionalno uništen. Prvi puta se zapitao imaju li njegovi postupci smisla i da li vredi da se bori za išta. Bio je to njegov prvi susret sa životom i razočarenjima odraslog čoveka.
Feri Ač – zloglasni vođa Crvenih košulja. Bio je veliki dečko koga su se svi bojali. Ipak, iako je bio strog i strašan, bio je i pravedan. Hrabrost i pravednost cenio je više od svega, zato mu se i omilio mali Nemeček. Strašno ga je pekla savest nakon što se Nemeček razbolio, jer je bio svestan da je on za to kriv. Zato je poslao svoje drugare da posete maloga, a nakon bitke i poraza kojeg je pretrpio od tog malog dečaka, došao je da se i sam oprosti od njega.
Feri Ač je unatoč svom izgledu i pristupu bio dobar i pravedan. Imao je svoje sustave vrednosti kojih se i držao, zato ga čitatelj može ceniti unatoč tome što spada među neprijatelje glavnih junaka.
Gereb – dečko koji je silom hteo da bude poput Boke. Najprije mu je bio najbolji prijatelj, a onda, kad je izgubio izbore od njega dok se birao vođa za vreme „rata“, izdao je celu družinu, otkrivši Crvenim košuljama kako da osvoje grund. Geber je poticao iz bogate porodice i bio je razmažen. Kada je uvidio da je pogrešio, tražio je oprost, ali nije mogao tako lako da ga dobije. Oprostili su mu tek nakon što ga je Nemeček spasio od očeva gneva. Nakon toga Geber mu je poslao knjigu u znak zahvalnosti. Ovaj lik kao da je najgori jer je lažac i izdajica, ali se na kraju ipak pokaje i prikloni dobrim dečkima.
Biografija: Ferenc Molnar
Ferenc Molnar najveći je i najpoznatiji mađarski pisac i dramaturg 20. veka, priznat u svetskim krugovima. Rođen je 1878. godine u Budimpešti.
U Prvom svetskom ratu, kao veliki pristaša Austro-Ugarskog carstva, radio je kao novinar- dopisnik. Svoje izveštaje bi često ulepšavao kako bi izgledali lepše za Habsburšku vlast, što su mu zamerali tadašnji pacifisti. Kasnije je napisao knjigu temeljenu na iskustvima iz tog perioda života, nazvanu „Osvrti na ratne izveštaje“.
1937. godine u bekstvu pred nacistima emigrirao je u Ženevu, budući da je bio jevrej. Kada ga je i tamo rat sustigao, 1939. je pobegao u Njujork, a kasnije je dobio i američko državljanstvo.
Njegovo najpoznatije delo je roman za decu i mlade „Dečaci Pavlove ulice“, koji je nekoliko puta ekranizovan. Najpoznatije drame su mu „Liliom“, kasnije adaptisan u mjuzikl „Vrtuljak“, zatim „Čuvar“, koji je poslužio kao predložak za film, i drama „Labud“, koji također ima filmsku verziju.
Umro je 1852. godine u Njujorku.
Autor: V.B.