Buka i bes je roman u kojem Vilijam Fokner opisuje emocionalno, moralno i intelektualno raspadanje sveta. Pisac uz pomoć likova želi opisati realan prikaz života u 20. veku.
Analiza
Sam naslov romana citat je iz 5. čina Šekspirovog Magbeta, kao deo Magbetove reakcije na vest o smrti lady Magbet. U trenutku beznađa, on kaže: „Život je bajka koju idiot priča, puna buke i besa, a ne znači ništa.“
Složeni porodični odnosi – incest Bendžija i Kedi, takođe incestualna zaljubljenost Kventina, lomovi u njegovoj ljubavi prema sestri i osećaju porodične časti. Izvanredno su opisane pripreme Kventina za samoubistvo, Bendžijeva sećanja, vulgarni pogled na svet Džejsona i smireno saosećanje crnkinje Dilzi.
Tema romana je degeneracija i propast ugledne aristokratske porodice Kompson. Priča o propadanju Kompsonovih ispričana je bez hronološkog reda kroz četiri poglavlja (svako poglavlje prikazuje jedan dan: 7.4.1928., 2.6.1910., 6.4.1928., 8.4.1928.) i to tako da četiri osobe (Bendži, Kventin, Džejson, Dilzi) iznose vlastita viđenja i sećanja na iste događaje, ali potpuno različitim književnim tehnikama.
U prvom delu događaje priča maloumni idiot Bendži – prvo poglavlje je simulacija svesti retardirane osobe oblikovana poput njegovog unutrašnjeg monologa, u drugom delu govori najstariji brat Kventin tzv.unutrašnjim monologom, a u trećem Džejson takođe tehnikom unutrašnjeg monologa. Četvrti deo pripoveda stara služavka crnkinja Dilzi sa pozicije objektivnog pripovedača.
Elementi dela
Vrsta dela: roman
Vreme radnje: između 1910.i 1928. godine.
Mesto radnje: na jugu Sjedinjenih Američkih Država u malom izmišljenom gradu Džefersonu u državi Misisipi
Tema: degeneracija i propast ugledne aristokratske porodice Kompson
Ideja: kritički prikaz društva u 20. veku, emocionalno, moralno i intelektualno raspadanje sveta
Sadržaj prepričano
Bendži je najmlađi brat, mentalno retardiran, ima 33 godine, ali je na nivou trogodišnjaka. Obožava svoju sestru Kendens u kojoj jedinoj vidi svoje utočište od svojih strahova i problema.
On poseduje livadu koju je dobio u nasledstvo od roditelja, ali tu livadu oni prodaju kako bi najstarijeg brata Kventina poslali na univerzitet da se školuje. I Kventin je emotivno vezan za Kendens, svoju rođenu sestru. Kao student univerziteta Harvard, izvršiće samoubistvo utopivši se u reci, jer se nije mogao nositi sa sestrinim gubitkom nevinosti tj. po njegovom viđenju gubitkom porodične časti.
Kendens voli i Kventina i Bendžija, ali ne podnosi brata Džejsona. Kedi u ranoj mladosti gubi svoju nevinost sa Daltonom Ejmsom, a nedugo zatim se udaje za lokalnog bankara koji je izbacuje iz kuće kad shvata da dete tj. devojčica koju je Kedi rodila, nije njegovo dete. Kedi svoju kćerku naziva Kventina.
Razdor između Džejsona i Kventina je od samog trenutka kada je Kventin poslat na univerzitet da se školuje a Džejson nije. Jedina nada koja mu preostaje je mogućnost zaposlenja u banci sestrinog muža, ali i ta opcija pada u vodu posle njihovog razvoda. Na kraju se Džejson zapošljava u jednoj lokalnoj radnji i postaje glava porodice.
Kedi, njegova sestra, mu šalje novac za izdržavanje njene kćeri Kventine. Džejson podlo ostavlja sebi taj novac, sve do trenutka kada mu Kventina ukrade taj novac i pobegne sa nekim cirkuskim radnikom. Nakon majčine smrti, Džejson šalje Bendžija u ludnicu. Kraj dinastije Kompson dolazi bez naslednika, Džejson ostaje sam i raspušta svu poslugu.
Analiza likova
Likovi: Bakitin, Kedi, Herbert Hed, Dalton Ejms, Kventina, Džejson, majka i Dilzi
Bendži – 33-godišnji gluhonemi član porodice Kompson. Mentalno zaostao na razini deteta od tri godine, on ne može da racionalno donosi zaključke. Veoma voli svoju sestru Kedi.
Kventin I – veoma senzibilan i to u tolikoj meri da čak graniči s poremećajem. Najstariji je od sve dece i teško prihvata propast i raspad porodice. Najteže podnosi raskalašenost svoje sestre Kedi, a pošto je jakog morala n smatra da treba da podnese žrtvu da obasja porodični obraz zbog čega se ubije.
Džejson IV – beskrupulozan, pragmatičan, zao i hladan. Ne mari za svoju porodicu i hladno gleda na njen pad. Jedino što ga brine je novac zbog čega će napraviti apsolutno sve da ga se dočepa. Ne slaže se s nikim od braće i potpuno ih ignoriše. Uništava čitavu porodicu i ostaje sam.
Kedi – mlada i površna osoba koja ignoriše sve obaveze prema svojoj porodici. Lakog morala, radi ono šta ona želi, a sve zbog uskraćene majčine ljubavi i brige. Brzo se upušta u flertovanje s mladićima i pristaje na brak sa Daltonomo da bi sakrila svoju trudnoću za koju niko ne zna.
Biografija: Vilijam Fokner
Vilijam Fokner rodio se 25. septembra 1897. godine u meestašcu Albani u saveznoj državi Misisipi, kao praunuk Vilijama Katberta Foknera, trgovca koji je u istoriju književnosti ušao svojim romanom Bela ruža Memfisa.
Sa pet godina seli se sa porodicom u gradić Oksford, u istoj državi. Kratko je učestvovao u 1. svetskom ratu, kao pilot u Kanadskim dobrovoljcima. Posle rata seli se u Nju Orleans, gde se druži sa Šervudom Andersonom, koji je imao značajan uticaj na njegovo stvaralaštvo.
Za to vreme je napisao nekoliko pesama i crtica o Nju Orleansu, a sredinom 20-ih godina vraća se u Oksford, gde se ženi, kupuje farmu i ostatak život provodi kao farmer, kojem je pisanje hobi. Umro je 6. jula 1962. Prvi roman, „Vojnikova plata“, objavio je 1926., i tipično je delo predstavnika „izgubljene generacije“ (Hemingvej, Dos Pasos, Ficdžerald).
Pravi proboj napravio je tek sa romanom „Buka i bes“ (1929.), koji je bio revolucionaran u istoriji romana. Ostala poznatija dela su mu romani: „Dok sam ležao na samrti“, „Svetilište“, „Svetlo u avgustu“, „Abšalome, sine moj“; zbirka pripovedaka: „Ovih 13 drama“, „Rekvijem za opaticu“.
Godine 1950. Fokner je dobio Nobelovu nagradu – nakon brojnih američkih književnih nagrada, konačno priznanje njegove vrednosti.