Viktor Igo

Viktor Igo rodio se 1802. godine. Bio je francuski pesnik, dramatičar i romanopisac. Vodeći je romantičar Francuske. Rodio se u porodici visokog Napoleonovog oficira.

Delovao je aktivno i stvaralački u literaturi šezdeset godina. Uz to, delovao je i prije i posle romantizma, kao i nakon 1850. godine. Nadživeo je i romantizam i realizam. Savremenik je naturalizma i simbolizma.

Nakon što su mu se roditelji rastali, živeo je s majkom. Zahvaljući ocu i njegovoj službi neko je vreme živeo u Italiji i u Španiji. 1841. godine postao je član Francuske akademije i sve više je sudelovao u političkom životu. Napustio je Francusku zbog neslaganja s tadašnjim režimom, a kao posledica toga bilo je i dvanaestogodišnje ćutanje.

1822. godine izdao je prvu pesničku zbirku "Ode i različite pesme". Napisao je mnogo drama, eseja, romana, manifesta i drama. U delima je obradio socijalna i politička pitanja svoga doba.

Njegova najpoznatija dela su romani: "Jadnici" i "Zvonar Bogorodičine crkve u u Parizu". Od ostalih dela ističu se: "Čovek koji se smeje", "Rabotnici na moru", "Dvadeset treća", "Kralj se zabavlja", "Ruj Blaz", "Angelo" i mnoga druga.

Umro je 1885. godine u Parizu.