Tone Seliškar

Tone Seliškar bio je slovenski pesnik i pisac, vrlo cenjen i poznat u Sloveniji. Rođen je u Ljubljani 1. aprila 1900. godine u običnoj radničkoj obitelji. Majka mu je bila radnica u duvanskoj fabrici, a otac se bavio prevozom, a vrlo je cenio književnost.

Tone je već u osnovnoj školi pokazao posebno zanimanje za književnost, pa je tada već počeo pisati prve pesme. Srednju školu završio je 1919. godine u Ljubljani. Bio je učitelj slovenskog jezika, a radio je u prvo u Celju pa u Trbovlju gde se i oženio. 1925. godine vratio se sa porodicom u Ljubljanu.

1943. godine otišao je u partizane gde je iskoristio priliku za pisanje. Tamo je uređivao partizanski časopis. Nakon završetka Drugog svetskog rata radio je kao novinar u listu "Slovenski poročevalc", izabran je za urednika Borec nakladničke kuće.

Tone Seliškar je najviše svojih dela posvetio mladima i deci. U prozi koju je pisao, opisao je sa kakvim su se sve teškoćama i borbama morale susresti radničke porodice. Ispričao je svoje detinjstvo u poznatom delu "Dečak sa velikog puta".

Njegova najpoznatija dela poezije su bila "Knjiga drugova", "Pesme očekivanja". "Pesme i pripevi", "Trbovlje", od proze "Kuća bez prozora", "Nasukani brod", "Noć i svitanje", "Mi ćemo pobediti", "Ljudi sa crvenim cvetom".

Najpoznatija dela za mlade bila su "Družina sinjeg galeba", "Rudi", "Mule", "Janko i Metka", "Deda Som", "Indijanci i gusari", "Ribar Luka i delfin", "Velika gala predstava"i "Bujica". 1969. godine je umro u Ljubljani.