Luiđi Pirandelo

Luiđi Pirandelo (1867.-1936.) italijanski je dramaturg, romanopisac i književnik, a 1934. godine je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Rodio se na Siciliji, a Fakultet pohađa na Siciliji, pa u Bonu. Nakon što je odbranio naučni rad i postao doktor nauka italijanskog jezika iz područja dijalektologije, vraća se iz Nemačke u Rim i polako se uključuje u književni život.

Upoznaje se sa radom italijanskih naturalista, te se oseća njihov uticaj u njegovim ranim stvaralačkim delima. Prvo je pisao poeziju, a njegove prve objavljene zbirke pesama nosile su naziv "Veselo zlo" i "Uskrs zemlje".

Nakon toga počinje da objavljuje novele i romane, a vrhunac njegovog književnog stvaranja završava dramama. Tako je prva njegova objavljena novela "ljubavi bez ljubavi", pa slede "Rajnske elegije". Njegov prvi roman bio je "Izopštena", a nakon toga objavljene su zbirke "Šale smrti i života" i "Kad sam bio lud".

Iako su mu i poslovni i privatni život obeležili problemi, on je svo to vreme proveo pišući. Tako je najveću pažnju dobio njegov roman "Pokojni Matija Paskal" koji je napisao u teškim godinama. Za vreme njegovog stvaranja, psihički mu je obolela supruga, a malo pre toga propao mu je celi porodični kapital.

Nakon toga slede dela "Stari i mladi", "Snimamo", "Neko, niko i sto hiljada" i neke od zbirki pripovedaka. Ipak, najpoznatiji je bio po pisanju drama. Objavio je čak 44 drame, a među njima se ističu "Tako je (ako vam se čini)", "Šest lica traži pisca", "Henrik IV".