Jovan Sterija Popović

Jovan Sterija Popović bio je sprski književnik - romanopisac, komediograf, tragičar, pesnik, kritičar, filolog i školski pisac. Rodio se 1806. godine u Vršcu. Odrastao je u trgovačkoj porodici, otac mu je bio gr, a majka Srpkinja.

Pohađao je gimnaziju u Sremskim Karlovcima, u Temišvaru i u Pešti. Tamo je stekao jako dobro klasično obrazovanje. U to vreme pisao je svoje prve dramske radove i pesme. Nakon završene gimnazije upisao je Pravni fakultet.

1830. godine završio je fakultet te se vratio u Vršac gde je radio kao nastavnik latinskog jezika. Tada je shvatio da mu nastavnički posao oduzima previše vremena te istog nema kako bi se posvetio književnosti pa odluči da se zaposli kao advokat.

1840. godine dobio je poziv od vlade kneza Miloša te odlazi iz Srbije i na Liceju u Kragujevcu počinje da predaje kao profesor prirodnog prava. Dve godine kasnije postao je načelnik ministarstva prosvete.

Ostavio je velik trag u srpskom kulturnom i prosvetnom životu. Učestvovao je u osnivanju Društva srpske slovesnosti, zatim Narodnog muzeja i Pozorišta. Bavio se pisanjem školskih udžebnika, a uz to sudelovao je u stvaranju nastavnog programa.

1848. godine napustio je Beograd zbog velikog nezadovoljstva i ponovo se vratio u Vršac. Preostali deo života proveo je živeći povučeno, a umro je 1856. godine.

Bio je najpoznatiji kao dramski pisac. Njegova najpoznatija dela su komedije: "laža i paralaža", "Tvrdica", Pokondurena tikva", "Zla žena", "Žendiba i udadba", "Beograd nekad i sad", "Rodoljupci".